Na Tottijevu oproštaju bilo je čudesno. Kažu mi da stadion nije bio tako krcat još od doba u kojem je Roma osvojila naslov prvaka. Strašno, 80.000 ljudi došlo je na utakmicu samo zbog jednog čovjeka. Teško je i opisati kakve su emocije vladale na stadionu, kaže Silvio Anočić (19), jedini Hrvat u Romi.

Mladi branič već tri sezone nastupa za mladu momčad Rome, a već dvije godine trenira s prvom momčadi.

- Svi su plakali, ma valjda baš svaki čovjek na stadionu. Nevjerojatno. Francesco Totti se nakon utakmice zavukao u svlačionicu i nije ga bilo desetak minuta. Kad je opet izašao na teren, tribine su podivljale. Znali smo da će to biti emotivan oproštaj, ali baš da će cijeli stadion zajedno plakati... Ne, tome se nisam nadao - priča Anočić i nastavlja:

- Najteže mi je bilo kad je krenuo u posljednji krug oko stadiona, pa kad su mu suigrači uručili plaketu... Ne plačem često, ali suze su išle same od sebe. Teško je suzdržati se od suza kad svi oko tebe plaču. Mislim da se više nikad nešto ovakvo neće ponoviti u nogometu. Jednostavno, nitko nije kao Totti, nitko nikad neće dostići tu veličinu kakvu je on uživao u dresu Rome...

Posljednje dvije sezone njegove karijere Anočić je svakodnevno bio s njim na treningu.

- Totti je prilično miran čovjek, a prema svima se odnosio kao prema najboljim prijateljima. Nije nimalo umišljen, često bi i dolazio u kamp do nas mlađih igrača, s nama najnormalnije pričao. I niti u jednom trenutku ne bi odavao dojam da je riječ o istinskoj nogometnoj legendi - kaže Anočić, koji neke detalje nikad neće zaboraviti.

- Kad sam igrao prvu prijateljsku utakmicu za Romu, protiv Sportinga iz Lisabona, prije utakmice sam ga zamolio mogu li poslije dobiti njegov dres. Rekao mi je da nema problema, ali da mu moram dati 1000 eura! Odmah sam ispalio: ‘Može, taj dres ionako vrijedi mnogo više’. Samo se nasmijao i odmah poslije utakmice došao do mene i poklonio mi dres. Naravno da se šalio za novac, a ja sam bio presretan.

Uživao je Silvio u treninzima s velikim Francescom.

- Moraš napredovati samo kad ga gledaš na treningu, a kamoli ako treniraš s njim. Uvijek bi bio opušten na treninzima, a sve bi radio s lakoćom i osmijehom. U svakom trenutku kad bi lopta bila kod njega, osjetila se klasa. Nevjerojatno je bilo gledati kakva je rješenja imao na treninzima, kako se rješava lopte, pa način na koji šutira na gol... Često bismo svi samo stajali sa strane i gledali ga što radi. Njegovo nogometno razmišljanje je bilo nevjerojatno - kaže Anočić, koji nikad nije pokušao “prodati tunel” Francescu.

- Haha, ma kakvi?! To se ne radi. To nisu pokušavali ni drugi, mnogo poznatiji igrači, a gdje bih ja. Nije mi to nikad ni palo na pamet, ne bih si to dopustio. Ipak je to veliki Francesco Totti! Nogomet mu je sve, jako će mu faliti - kaže Anočić.