Posljednji put na Maksimiru, u reprezentativnom dresu, Josip Šimunić bio je 19. studenog 2013. Bila je to utakmica protiv Islanda. Sinoć se vratio kao pomoćnik Ante Čačića.
Na travnjak je izašao među prvima. Emocije koje je proživljavao, gledajući maksimirske tribine, teško je opisati. U trenirci hrvatske reprezentacije postavljao je Joe čunjeve, lažne “žive zidove”... Igrači su ga zvali, dovikivali mu, kao da je još igrač.
- Ajmo, igra na malom terenu - rekao je izbornik Čačić, ogradivši igračima dio terena od dvadestak metara.
Na tom malom prostoru igrači su pokušavali kontrolirati loptu, iako je to bila vrlo teška misija. Dvadesetak igrača na tom prostoru teško je i zamisliti.
- Kontrola lopte - bila je sljedeća zapovijed stručnog stožera, koji je trening promatrao s rukama na leđima.
Ne i Šimunić. Joe nije izdržao. Uzeo je loptu i krenuo igrati s igračima.
- Olić, bit ćemo u paru - doviknuo je Šimunić i vježbe koje je Čačić odredio radio je u paru s Ivicom Olićem.
Ante Miše. Ante Čačić i Marijan Mrmić gledali su dok je Šimunić igračima, kao nekad, pokazivao “finte” koje izvodi, kako kažu igrači, bolje nego Ronaldinho. Sjaj u njegovim očima, trenutak u kojem je opet dio reprezentacije nemoguće je opisati. Nema tih riječi...