To više nije isti reality show. Godinama je Dinamo mijenjao trenera jer nije bio u stanju momčad naučiti da hoda po vodi, to jest zato što nije dosanjao proljeće u Europi. Naslov prvaka Hrvatske se podrazumijevao. Smjena Peteva tako nije potez u odnosu na Europu, nego u odnosu na Rijeku. 

Da nije Rijeke, Dinamo bi Peteva vjerojatno smijenio nakon neuspjele europske epizode. S obzirom na igru momčadi, bolja je oklada da bi ga otpustili jer se nije plasirao u skupinu Lige prvaka nego zato što nije prezimio u Europi. Ovako je, što košta da košta, čovjek izgubio posao jer je bilo očito da, ostane li na klupi, padaju šanse da Dinamo vrati naslov.

Zbog Keka i Rijeke smjena trenera u Dinamu nije show kakav je nekad bio. U dosadi Dinamove vladavine smjena trenera bila je događaj sezone. Drukčije je ako je Dinamo monopolist koji, eto, ništa ne može napraviti u Europi, a drukčije ako je, iako nije monopolist, glavna priča u državi Rijeka. Koja još najmanje pet godina ništa ne mora napraviti u Europi, bilo bi dovoljno da pet godina osvaja domaći naslov. Ne nužno dvostruku krunu. Sasvim je dovoljno da pobjeđuje kod kuće, da pobjeđuje Dinamo, i da klub kontinuirano organizacijski napreduje. Ma, Rijeka bi bila glavna priča i da naslov slavi svake druge godine.

Metar za Rijeku idućih će nekoliko sezona biti broj godišnjih ulaznica. Odnos kluba i grada, zbivanja koja se ne tiču stadiona. Iako Rijeka ne drma Savezom, zasad ne može postaviti izbornika reprezentacije, metar za mjerenje Rijeke će biti i idući transferi njenih igrača u inozemstvo. 

Potraje li, Rijeka će naprosto morati dati kojeg igrača i za reprezentaciju. Pritisak će postati prejak.

Uglavnom, imamo najbolji ishod za nogomet. Budu li ove sezone glavne priče Dinamovo nastojanje da skine Rijeku, a Hajdukovo i Osijekovo da skinu Dinamo, ali s drugog mjesta, imat ćemo najmanje tri zanimljiva prvenstva zaredom. Iduće sezone mogli bismo imati, wow, pune stadione u nekoliko gradova.