Nekad raskomadaju firme poput Microsofta, nekad usred kraljevstva slobode tržišta ograniče koliko klub smije potrošiti na plaće igrača, poneki si savez, kao brazilski odbojkaše, dopusti reprezentativce dekretom rasporediti po klubovima. Sad, nije dobra oklada da se igralo kako bi HNS učinio sve što može da, ako je prvenstvo nedostižno, netko tko nije Dinamo osvoji makar Kup, ali ishod je dobar.

Što su uvjeti za igru lošiji, to slabiji ima veće šanse. A jedan od smislova igre veće od nogometa je da ekipa koja lošije stoji na kladionicama što češće pobjeđuje. Ako bi, kako se kaže, od deset ili sto utakmica slabiji dobio jednu, za igru veću od lopte je dobro da bude što više tih "jednih od deset ili sto".

Daleko je to od ideala. Što se pravde tiče, ne zagovaram "isti su uvjeti bili za obje momčadi". (Ping-pong se igra u dvorani, a ne po vjetru istom za sve.) Ali, što se lige tiče, baš kao što je tenis zanimljiviji otkako se trojica natječu za najtrofejnijeg svih vremena (ne mogu si pomoći, za mene je neovisno o ishodu te borbe najveći Federer jer je u svoje doba odveo tenis gdje prije njega nije bio), treba nam sezona u kojoj će, recimo, Hajduk osvojiti prvenstvo, a Osijek ili Rijeka Kup. Treba nam Tudor drukčiji nego prije šest godina, uprava Hajduka drukčija nego, koliko ono godina?, a dok sve to čekamo, daj makar buru ili bljuzgu, da maaalo povećaju šanse slabijima. Ponekad bude dovoljno. Daj makar sudački kriterij, da "uvjeti budu isti za sve", da do kraja utakmice bude napeto.

Lopta postoji da Chicago skine Detroit, da Edberg u finalu Wimbledona pobijedi već pomalo dosadnog Beckera, da Podravka može biti najbolja u Europi, a ipak ponekad izgubiti od Lokomotive. U redu, u redu, može Rijeka pobijediti Dinamo i ako su uvjeti idealni za igru. Ali, sorry, Dinamo, nije toliki problem što si ispao, ni zašto, nego jer te ne pobjeđuju češće. Više napetosti, više love. Više love, bolja igra. Bolje za sve.