Evo ga sad se tresem. Ali važno je da nisam drhtao pred 'konjem', rekao je razdragani Filip sa srebrnom medaljom oko vrata.
- Prije puta u Peking sam rekao da sam ponosan što sam prvi Međimurac na OI, i što sam prvi hrvatski gimnastičar pod olimpijskim krugovima. Danas mojoj sreći i ponosu nema kraja - oduševljeno je govorio Filip, dok su ga već čekali službenici koji će ga odvesti na doping kontrolu.
Kako je preživio cijeli dan do finala? Po kineskom je vremenu ušao u glavnu dvoranu, pred 18.000 gledatelja, tek 19.35 sati...
- Ovo mi je bio najduži dan u životu. Ujutro sam u osam već otišao na prvi trening i vježbao do 11. Od 11.30 do 13 sati sam spavao. Baš kao beba! Kad sam otvorio oči imao sam osjećaj da je tek jutro. Sunce je svjetlilo tak da sam znao da je to znak da bu danas bilo nekaj velikoga.
Kako se nosio s tremom? Sam je priznao, a njegov trener potvrdio, da ga nekada 'raznese' prije natjecanja.
- Inače me stvarno trema zna izbaciti iz takta. Ne znam kako, ali uspio sam se mentalno smiriti. Imao sam osam dugih dana vremena od kvalifikacija do finala da svladam uzbuđenje. Rekao sam sebi prije nastupa: 'Ajde Ude, napravi samo sve ono što si napravio u dvorani na zagrijavanju!'
Zabrinuli smo se kad smo vidjeli da je Filip usred natjecanja, odmah nakon nastupa drugog vježbača (on je zadnji, osmi vježbao u finalu) napustio dvoranu.
- Izašao sam po puder i med – objasnio je Filip.
- A zato je sve 'išlo kao med i mlijeko'- dodao je netko od razdraganih Hrvata koji su stiskali ruku olimpijskom slavodobitniku.
Propustio je nastup Korejca, a vratio se u dvoranu upravo na vježbu trostrukoga svjetskoga prvaka i budućeg olimpijskog pobjednika Kineza Xiaoa.
- Zahvaljujem se hrvatskoj misiji u Pekingu na puderu - veselo je dodao Filip.
Čim je doskočio s konja, znao je da je treće mjesto sigurno.
- Vježba mi je bila dosta teška, radim element koji nitko ne radi i tu sam ostvario prednost, suci su ocijenili da vrijedi olimpijskog srebra.
Drugi je puta nastupao pred 18.000 ljudi.
- Prvi puta bilo je to u kvalifikacijama. Drugi put u finalu. Atmosfera je impresivna, ali hvala Bogu, nisam se dao impresionirati.
Medalju posvećuje cijeloj svojoj obitelji.
- To je medalja za moju mamu, za moju obitelj, moje dvije sestre Nives i Ivu, za nećake koji su zbog mene htjeli u gimnastiku, ali ja sam rekao 'može, ali samo rekreacija'. Ne bih htio da prolaze sve kroz što sam ja prolazio. Ali sad se napokon sve isplatilo.
Trener Igor Kriajimskij, Rus koji već 11 godina radi s Filipom i živi u Čakovcu, čvrsto je zagrlio svog ozarenog štićenika, pa su stisnuti jedan uz drugoga, očiju uprtih prema velikom semaforu, iščekivali ocjenu sudaca.
- Rekao sam mu prije pojavljivanja ocjene: 'Konačno smo uspjeli!' Znao sam da je to to. Da je vježba bila vrijedna medalje - rekao je Filip Ude, a onda požurio na doping kontrolu.
- Trebat će mi barem sat vremena da to obavim. Vidimo se u Hrvatskoj kući. Obećajem da ćemo se dobro proveseliti.
'RADI ONO ŠTO ZNAŠ I MOŽEŠ!'
Ruski stručnjak Igor Kriajimskij prošao je s Filipom dug put do olimpijskog postolja. Što mu je rekao kad su stigli nadomak cilja?
- Rekao sam mu samo: "Ništa se ne boj! Napravi ono što radiš na treningu."