U ponedjeljak je na starom Partizanovom igralištu u Bjelovaru, gdje je 1955. godine počela rukometna rapsodija pod vodstvom profesora Željka Seleša, održana komemoracija u njegov spomen. Seleš je preminuo u 92. godini života te je sahranjen na bjelovarskom groblju Sv. Andrije u nazočnosti obitelji.
Seleš, rođen u Gašincima pokraj Đakova, po dolasku u Bjelovar „primio“ se rukometne lopte. Jedan je od osnivača rukometnog kluba Partizan i prvi trener koji je tu dužnost obavljao gotovo dva desetljeća od osnutka. Stvorio je nešto što nikome u to vrijeme nije uspjelo. Snažnu momčad koja je pod njegovim vodstvom osvajala titule prvaka i kupove bivše države kao na tekućoj vrpci. U to vrijeme bili su jedna od najjačih momčadi Europe. Strah i trepet starog kontinenta iz gradića koji je u to vrijeme imao desetak tisuća stanovnika, a najveći kuriozitet je činjenica što su momčad činili lokalni mladići iz Bjelovara.
Neko su vrijeme igrače ORK Partizana nazivali „Selešove bebe“ i doista su to i bili. "Djeca" koja su osvojila jedan europski kup te su još dva puta stigli do finala, gdje su poraženi. Seleš je klub vodio u razdoblju od 1955. pa do 1973. godine. Godinu dana prije smjene (1972.), momčad pod njegovim vodstvom osvojila je Ligu prvaka u svom drugom dotadašnjem finalu. U nezaboravnoj utakmici pred 14.000 ljudi, uglavnom njemačkih navijača, poražen je domaći Gummersbach rezultatom 19:14.
Selešov hod po trnju počinje 1973. godine kada odlazi s mjesta trenera. Unatoč tome što je jesenski dio prvenstva Partizan završio na čelu ljestvice, politika je odradila svoj posao. Izgleda da se njegov uspjeh nije mogao "progutati". Pred Seleša je postavljena dilema – ili on ili uprava. Naravno da bi svaki čestit čovjek odstupio, a to je i on učinio. Na trenersku klupu momčadi tada dolazi Zvonimir Jandroković, njegov dotadašnji pomoćnik.
S Partizanom je osvojio sedam titula prvaka Jugoslavije i pet kupova Jugoslavije. ORK Partizan je prva momčad iz Jugoslavije koja je osvojila neku titulu europskog prvaka. Seleš je trenirao i veliki THV Kiel koji je pod njegovom palicom započeo Europski uzlet. Možemo reći kako je ostavio je trag svugdje gdje je radio. Trag koji govori kako je riječ o velikom stručnjaku i još većem čovjeku.
Gospodina Seleša poznavao sam desetljećima te iz osobne perspektive mogu reći da većeg rukometnog stručnjaka nije bilo. Možda sam malo sentimentalan, ali i to je dio života. Redovito smo se sretali i razgovarali o rukometu. Tako je bilo i prije nekoliko dana. Nekud mi se žurilo i nisam se dugo zadržao u razgovoru, nadajući se da ćemo drugom prilikom nastaviti tamo gdje smo stali. Uz rukomet koji mu je bio najveća ljubav, znali smo pričati i o politici, ali nažalost drugu priliku da o istome popričamo nisam imao.
Nikada nije dobio priliku voditi reprezentaciju Jugoslavije te se upravo iz toga vidi kakvi su zapravo ljudi u politici. Ta ista politika mu je presudila i kod smjene u klubu. Sve je to podnio i nikada mi s gorčinom nije govorio o tim ljudima koji su njemu sudili, a nisu mu bili ni do koljena. Seleš je proglašen počasnim građaninom Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije.
Na komemorativnom skupu su govorili, Željko Maletić - predsjednik RK Bjelovara, Dario Hrebak - gradonačelnik Bjelovara, te Damir Bajs - Bjelovarsko – bilogorski župan.