Maroko je prvih pola sata toliko dominirao da je izgledalo kako će Iran Carlosa Queiroza popiti jedno 4-5 komada. Marokanci su protivnika sabili u njegov kazneni prostor (u naletima i u - peterac), ali nekih silnih šansi nisu imali, a izgledne situacije nisu znali iskoristiti..

Onda je presing momčadi Herve Renarda malo popustio pa je u samoj završnici prvog poluvremena Iran propustio dvije velike prigode u razmaku od 5 sekundi. Marokanski vratar Munir u 43. je minuti najprije fenomenalno obranio kontru Azmouna, a nakon odbijanca i pokušaj Jahanbakhsha. Na odmor se otišlo bez golova i sa vrlo dobrim dojmom - igrala se dinamična i zanimljiva utakmica.

Nastavak nije obećavao ludnicu kakva se dogodila u sudačkoj nadoknadi. Počelo je pritiskom Maroka, ali onda se utakmica "ispuhala" sa brojnim prekidima, izmjenama i taktičkim mudrolijama Francuza s marokanske i Portugalca s iranske klupe. Kada su igrače počeli mučiti i grčevi sve je ukazivalo da će najmanje "zvučna" utakmica dana završiti bez golova. No onda se dogodio - autogol u 95. minuti.

Aziz Bouhaddouz nesretno je dokačio loptu koju je iz slobodnjaka s lijeve strane pred Munira lansirao Haji Safi i pred šokiranim Marokancima zatresla im se mreža 80-ak sekundi prije kraja!

Nikome u ovom susretu nije odgovarao remi jer i jedne i druge u naredna dva kola čekaju giganti Španjolska i Portugal. No Iran je u šokantnom raspletu i samom finišu došao do trijumfa koji znači da Perzija i dalje smije sanjati uspjeh na ovom Mundialu. Realno, to se teško može dogoditi no još su manje, ako ne i nepostojeće šanse tužnih Marokanaca. Oni su susret počeli kao Golijat koji nasrće na Davida, a završili ga kao "najpokislija od svih kokoši".

Irance je nagradila upornost. I otpornost. Izdržali su nalete objektivno jačeg protivnika pa dočekali poljubac sreće. Utakmica koju za pet dana u Kazanu igraju sa Španjolskom njihov je mundialski Grand Prix!