Unatoč najavama dobre igre, hrvatska je reprezentacija dosad u Turskoj u pravom izdanju bila samo u prvom poluvremenu protiv Slovenije. I pokazala da bi bez problema osvajala prvenstva Azije i Afrike. Ali među ozbiljnim reprezentacijama, čini se, nema što tražiti.
Iako su ispunili minimalni cilj i ušli u osminu finala, sve upućuje na to da će tu priča završiti, jer protivnik je Srbija, od koje tradicionalno gubimo. Na velikim natjecanjima sastali smo se dvaput. U Španjolskoj 1997. 'ubila' nas je ona nezaboravna trica Saše Đorđevića s devet metara sa sirenom, a u Turskoj 2001. bilo je laganih 14 razlike. Međutim, nitko od igrača iz današnje momčadi nikad nije igrao protiv njih.
- Svi mi protiv njih prvi put igramo službenu utakmicu. Ali može se protiv njih igrati u egalu, a ako se neke stvari poklope, možemo i pobijediti - optimističan je Marko Tomas, koji je ponovio da je i prije početka SP-a za protivnika u osmini finala priželjkivao Njemačku ili Srbiju, a ne Argentinu ili Australiju.
- Ne bih im dao neku prednost u sastavu, ali svakako su u boljem ritmu od nas. Možemo dobiti samo ako budemo vjerovali u to. Brazil je igrao stvarno žestoko, predali smo se, nismo bili čvrsti, glave su nam pale, bili smo nemoćni... Protiv Srbije sve mora biti baš suprotno - dodala je donedavna zvijezda Cibone.
Nažalost, čak i ako budu u egalu, to ništa ne znači jer su takve utakmice redovito gubili. A ne djeluju kao više da vjeruju u sebe. Ni u izbornika. Ipak, utakmica sa Srbijom nešto je posebno, pravi derbi, okršaj starih rivala. A kaže se da je u takvim utakmicama sve moguće...