Okrenuta leđa navijača sa sjevera nakon debakla protiv Rijeke puno su snažnija poruka nego što su igrači, stožer i uprava u prvi mah shvatili. Varaju se ako su pomislili da su dobro prošli jer ova je poruka puno snažnija od zvižduka, ružnih povika, pa i prijetnji...

Sjever je uvijek uz Hajduk, sa sjevera se ne odlazi ranije, nema zvižduka i uvreda, podržava ga i u porazima... No imaju jedan uvjet - pred njih se dolazi nakon 90 minuta hrabre i hajdučke igre, krvavih koljena, te s dresom natopljenim znojem. Sve ostalo sjever će oprostiti...

A upravo je to izostalo protiv Rijeke. Nije problem u porazu, uostalom, nije ni novost, 20 utakmica u nizu Hajduk nije pobijedio Rijeku. Nisu problem ni individualne pogreške igrača, problem je manjak borbenosti, agresije, samo sedam prekršaja u derbiju koji je odigran i izgubljen “bez ispaljenog metka”!? Od 7193 pretplatnika Hajduka 4459 je sa sjevera. Nakon ispadanja protiv Evertona pljeskali su i pjevali deset minuta, nakon Rijeke su im šutke okrenuli leđa.

I nije isto kad ti leđa okrene susjed, prijatelj ili rođak i kad ti leđa okrene majka. A upravo to se dogodilo igračima Hajduka, leđa im je okrenula njihova majka - Torcida. Ona koja ih najviše voli, koja ih bezrezervno podržava, ona koja je za njih spremna učiniti baš sve. Ali doslovno sve. Učlaniti se u klub, kupiti pretplatu, odvajati od usta za otkup dionica i za putovanja na gostovanja. Čak i prijeći granicu prihvatljivoga, pa i zakonitoga, samo da bi se podržao ili zaštitio Hajduk. E kad ti takvi okrenu leđa, onda se stvarno moraš dobro zapitati kako to ispraviti te što ćeš i kako ćeš dalje