Trideset godina nakon posljednje Hajdukove utakmice na tom mjestu, Stari plac je ponovno živio za Hajduk. Poljudski sjever zjapio je prazan, ali je zato malo tribinama na legendarnom Hajdukovom igralištu bila popunjena do posljednjeg mjesta. Nešto više od sedam tisuća ljudi pratilo je pobjedu svoje momčadi protiv Dinama, navijanje nije prestajalo iako se igra odvijala nekoliko kilometara dalje.
- Sramota je da moramo ovo raditi, valjda će ovima u klubu ovo biti upozorenje da se nešto promijeni - govorili su navijači, oboružani zastavama i bakljama. Pogled na video-zid velik nekoliko metara povremeno je izazivao 'morsku bolest', bura je ljuljala projektor s kojega su se prikazivala događanja s Poljuda. Ali taj detalj nije Hajdukovim navijačima smetao da naprave sjajnu atmosferu, pravu stadionsku. Naravno, uz psovke i povike negodovanja na gotovo svaku odluku suca, kao i pjesme kojima se vrijeđaju Joško Svaguša, Željko Kerum i društvo.
I sve bi bilo idilično, bez incidenata, da jedan navijač tijekom prvoga poluvremena nije pokušao preskočiti ogradu. Nije to učinio posebno spretno, pao je i - slomio nogu. Ubrzo su stigla kola Hitne pomoći i odvela ga u bolnicu. Čovjek je stradao na utakmici na kojoj nije ni bio...
A sve je počelo na Peristilu, oko 16 sati tamo su se navijači okupili i kroz podrume Dioklecijanove palače krenuli prema Poljudu. Nisu se dugo zadržavali pokraj stadiona, nakon nekoliko pjesama zaputili su se prema Starom placu.
- Idemo sad na Stari plac, proslaviti ovu pobjedu s navijačima - rekao je Ivan Strinić nakon utakmice. Ali nije mogao taj 'plan' i ostvariti. Čim je utakmica završila, masa se razišla, ljudi su otišli kućama. I to je, valjda, nekakva vrsta bojkota u cijeloj ovoj priči. Koja se, treba se nadati, više nikad neće ponoviti.