Rušenje, 'full mount', trokut gušenje i spavanac. Veliki Khabib Nurmagomedov (32) je u svom stilu po treći put obranio pojas u lakoj kategoriji te otišao u zasluženu mirovinu. Ni Conor, ni Poirier, a niti Gaethje mu nisu mogli baš ništa. Prgavog Irca i jučerašnjeg suparnika riješio je gušenjem, a najveći otpor mu je uspio pružiti Poirier.
Svima je jasno da je najveći borac ikad kojeg smo gledali u lakoj kategoriji, a općenito? To pitanje se s pravom vrti u glavama stručnjaka koji su u subotu mogli vidjeti još jednu dominaciju u njegovu stilu.
Odlučio je reći zbogom sportu u kojem je došao do savršenog skora od 29 pobjeda i to bez ijednog poraza. Tek su mu 32 godine i naravno da je taj broj mogao još podebljati, ali odlučio se povući zbog smrti svog oca Abdulmanapa.
On je čovjek koji ga je svemu naučio. On je njegov trener, učitelj i čovjek koji ga je vodio kroz život i nakon pobjede protiv Gaethjea je jasno dao do znanja da se više ne želi boriti bez oca u kutu.
Kad mu je bilo tek sedam godina, Khabibov otac se dogovorio sa svojom trojicom braće kako će oni sve svoje sinove dovesti u jednu kuću. Tako su oni odrastali u domaćinstvu gdje je zajedno živjelo 16 dječaka i momaka te svi oni danas jedni druge nazivaju braćom. Khabib je još trenirao judo, kombat sambu i hrvanje i zbog toga je jedan od najboljih parteraša u povijesti. A svima je poznato kako su 'udareni' temelji. Sa samo devet godina hrvao se s medvjedom. Odgoj je bio čisto spartanski, nama možda neobičan i pomalo pretjeran obzirom da je tada bio samo dijete, ali njima je u glavi bila samo borba i kako pobijediti protivnika.
Otac ga je uvijek forsirao, pred njega je postavljao najveće izazove, a u amaterskoj karijeri je za njega birao samo najbolje i fizičke jače protivnike. Gubio je mečeve, ali Abdulmanap je znao što radi. Znao je da će njegov sin postati nepobjediva mašina uz takav režim.
A to je i postao. U profesionalnim MMA borbama debitirao je 2008. godine pobjedom nad Bayramovim, a zanimljivo je da je svoju karijeru započeo onako kako ju je i završio. Trokut gušenjem. U ruskim i ukrajinskim organizacijama je dominirao i redao pobjedu za pobjedom pa se 2012. godine odlučio priključiti najvećoj svjetskoj MMA organizaciji. Kamala Shalorusa je u prvoj borbi u UFC-u riješio gušenjem pa redom pobjeđivao Tibaua, Tavaresa, Trujilla, Healyja, Dos Anjosa, Horchera, Johnsona, Barbozu. I sve to vrijeme u njegovu kutu je stajao njegov otac.
U travnju 2018. godine napokon je došao do onoga za što se borio. Nakon devet uvjerljivih pobjeda UFC mu je napokon dao borbu za titulu, a Ala Iaquintu je suvereno pobijedio i upisao se u povijest lake kategorije. Pojas je triput branio, ništa mu nisu mogli ni prgavi Conor koji ga je vrijeđao prije meča pa dobio po 'lampi', ni Poirier, a posljednje zbogom rekao je nakon dominacije nad Justinom Gaethjeom.
Imponirala je ta njegova snaga i mirnoća. Činilo se kao da se može boriti dva dana bez prestanka. Neumorno bi rušio protivnike, vrebao oko njih, migoljio se oko njih strljivo poput kakve zmije. A onda bi jednim potezom riješio sve. Tu pomoći više nije bilo. Conor McGregor ga je pokušao isprovocirati, bio je kao bijesni pas prije borbe, ali to je ostalo samo na tome. U oktogonu se pojavio vrabac. Bilo je nemoguće parirati njegovom hrvanju koje je jedno od najboljih u povijesti, a protivnici su mogli samo tapkati. Ili zaspati kao Gaethje.
On je jedan od onih marljivih i šutljivih boraca koji sve iz sjene promatraju, ne razbacuje se previše prozivkama, uvredama i sitnim igricama. Pod svjetlima reflektora radi ono u čemu je najbolji.
Mnogi će se složiti da je najdominantniji borac u povijesti, a tijekom uspješne karijere ga nitko nije ni približno ugrozio. Već sad je jedan od najboljih u povijesti, ali mnogi se s pravom pitaju. Je li se baš morao umiroviti?
Pravu konkurenciju više nema. Pobijedio je praktički sve, a nikad nećemo saznati bi li Tony Ferguson bio taj koji ga je uspio zaustaviti. Njihova borba otkazivana je čak pet uta zbog raznih razloga, ali znamo da Khabib više nema kome što dokazivati. Više nema motivaciju, više nema svog oca koji je od njegove prve borbe bio s njim u kutu.
Možda je rano završila jedna briljantna karijera, možda je s još nekoliko borbi i pobjeda mogao postati i najveći ikad. Ali nema mu nitko ništa za prigovoriti. Odlazi kao najdominantniji borac u povijesti.