Mirko Filipović (42) na službenoj stranici na Facebooku objavio je podužu poruku u kojoj kritizira sve one koji misle kako se u ring - na priredbu Rizin Grand Prix koja se održava u rujnu i prosincu ove godine - vraća zbog novca. Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti.

Cro Cop se vraća u ring 25. rujna u Saitama Super Areni u Japanu, a protivnik u prvom meču izvan službene konkurencije turnira bit će mu Hyun Man Myung (31).

Da mi je netko rekao prije 20 godina, te 1996., kada sam prvu odradio u Japanu, da ću se na 42. rođendan spremati za borbu i taj dan trenirati tri sata, vjerojatno bih se rasplakao od muke i pomislio "Zar sam toliko propao i bio toliko neuspješan da mi je tolika sila boriti se s 42 godine?!".

Ipak, u Japan ovaj put odlazim sretniji nego ikad iako sam svoju mirovinu davno zaradio. I smatram da je privilegija koju rijetki dožive raditi ono što te raduje i čini sretnim i biti vrhunski plaćen za to. Iako novac ne smije biti notiv jer, ako je samo novac motiv, nikad se rezultat postići neće.

Neka se mladi momci koji se bave ovim sportom sjete da sam neke od najtežih borbi u karijeri odradio potpuno besplatno, bez kune naknade, samo da bih stekao iskustvo i naučio nešto jer drugog puta nema. I neka znaju da borilački sport prvo mora biti strast i ljubav, a tek onda biznis.

Koliko smo se samo puta Stipe Drviš i ja sjetili mog nastupa u Usti Nad Labem davne 1997. protiv legendarnog Rubalcabe, kubanskog teškaša koji je bio jedan od najopasnijih nokautera amaterskog boksa. S 202 cm i 112 kg bio je zvijer kojoj se mnogi nisu usudili ni ući u ring. Naravno da me prebio u tom meču kao mačku, ali izdržao sam do kraja. Ili skoro do kraja jer je 30 sekundi prije kraja zadnje runde sudac prekinuo borbu radi potpuno zatvorenog oka i ogromne posjekotine ispod njega. Ali bila je to zlata vrijedna borba za mene i neprocjenjivo iskustvo.

Ljudi koji cinično znaju komentirati vele "Ide opet po batine za šaku dolara", "Kako je pohlepan, ne zna stati" i slično, pojma nemaju koliko su daleko od istine. Ali onaj tko nije prošao moj put ne može znati što to meni znači i da je to, nakon moje obitelji, moja najveća ljubav i strast i da nema nikakve veze s novcem, ali baš nikakve. Ali ljudi k'o ljudi, uvijek će sve gledati u životu kroz neku financijsku prizmu.

Jedino mi je muka što ljudsko tijelo ima svoj rok trajanja i što relativno brzo više neću moći raditi ono što najviše volim. Ali sve je to život. Važno mi je da se sada super osjećam i da ostvarim što bolji rezultat u Japanu i da obradujem sebe, ali i ljude koji me prate i daju mi podršku cijelu moju karijeru i u usponima i padovima. I baš zbog toga ću gristi kao nikada na ovom turniru.

I veliko hvala svima vama koji ste me se sjetili na današnji dan i odvojili vrijeme da mi napišete rođendansku čestitku. Poruka je toliko da ne vjerujem da ću svima stići odgovoriti, ali znajte da sam zahvalan na svakoj poruci i da vas volim!