To je to što me zanima!

U sinjskom Alkaru igrao je samo za pršute i teletinu...

Gorana Sobina (47) pamte kao velikog borca koji je ostavljao srce na parketu. Potpuno se maknuo iz košarke, danas gušta u ribolovu i poljoprivredi
Vidi originalni članak

Osvojio sam sve što se moglo osvojiti u Europi, igrao pet puta uzastopno Euroligu s Jugoplastikom, Arisom i Cibonom, no najviše sam uživao uoči kraja karijere, u sinjskom Alkaru, kaže Goran Sobin (47), junak većine pobjeda splitskih zlatnih košarkaša.
- Mala dvorana, 1500 gledatelja na tribinama u transu... Nije ni čudo da smo pobijedili i Cibonu i Split – prisjeća se robusni centar, kojeg su Sinjani plaćali - teletinom i pršutima.
- Niti su oni imali novca niti sam ja zbog novca došao u Sinj. Obećao sam im nakon sezone spektakl, doveo im Kukoča i Rađu iz NBA lige. Njih dvojica, ja i braća Pavić u petorci dobili smo tad Split, a Toni i Dino su, kako i priliči, na dar dobili po tele i pršut.
Loptu u ruke nije uzeo godinama.
- Danas se jedva stubištem popnem. Bole me ramena, leđa, koljena...Zato uživa u ribolovu s prijateljem, prof. Vinkom Bajrovićem:
- Najveći trofej je ugor od dvadesetak kilograma. More me opušta i liječi, zato sam i kafić prodao. Samo more i poljoprivreda. Zadnji put sam letio zrakoplovom 1996. godine, na povratku iz Španjolske, na kraju karijere. Više ne putujem, a i kamo bih?! Najbogatiji ljudi svijeta plaćaju da bi vidjeti ovu našu ljepotu.
Na Sobinove ribičke uspjehe žali se jedino prvi susjed Josip Skoko, jer su gradele u pogonu gotovo svaki dan.
- Dobar je susjed, pa sam podigao dimnjak na roštilju dva metra da mu ne smeta - kaže kroz smijeh Sobin.
Danas ga sa sportom povezuju jedino kći Ana, odbojkašica Kaštela, i sin Josip, košarkaš Splita.
- Ne znam samo na koga je Josip. Skače, zakucava, kao da mu nisam otac.

GORAN SOBIN
S Jugoplastikom je dvaput osvojio naslov pobjednika košarkaške Eurolige, a u karijeri je igrao za Aris, Cibonu, Zagreb, Taugres i Alkar.

'S NJIM SMO VUKLI MREŽE, TO NAS JE ODMARALO'
Izvanredan čovjek, rijetko se nalazi takva dobričina. Nije bio zvijezda, ali je bio vrlo pouzdan i zahvalan. Uvijek nam je čuvao leđa, prisjetio se njegov suigrač iz Jugoplastike Dino Rađa.
- Bio je ribar, često nas je zvao da s njim vučemo mreže i tako nas izvukao iz situacija u kojima smo bili opterećeni košarkom.

Idi na 24sata

Komentari 0

Komentiraj...
Vidi sve komentare