Pao je pod stijenama Kantride bivši europski prvak Feyenoord, pao je na Rujevici Milan, padalo je dosta velikih i moćnih klubova, ali na današnji dan prije točno 35 godina na Kantridi je pao najveći i najmoćniji europski klub - Real Madrid.
- To mi je bila najdraža utakmica u karijeri, često je se sjetim - prisjetio se utakmice legendarni Damir Desnica, jedan od najboljih igrača tadašnje Jugoslavije.
U listopadu 1984. u Kupu Uefe na Kantridu je stigao Real. Momčad u kojoj su igrali Chendo, Camacho, Sanchis, Vasquez, Michel, Butrageno, Valdano, Stielike... A na stadionu 22.000 ljudi. Rekord. Najtrofejnija momčad svijeta stigla je u 1/16 finala Kupa uefa kao veliki favorit. Tako su se i postavili. Ako ste mlađa generacija, onda valja reći da je taj Real bio jednako jak kao i današnji. Oni stariji će reći i jači.
Vodio ih je legendarni Amancio Amaro, koji je zamijenio još legendarnijeg Alfreda di Stefana. Amancio je u finalu Kupa prvaka 1966. golom i asistencijom presudio Partizanu. Bio je veliki igrač, te je sezone bio najbolji strijelac Reala u elitnom klupskom natjecanju s devet golova. Amara smatraju začetnikom „Quinta del Buitre“, slavne momčadi Reala koja je od 1986. do 1990. osvojila pet uzastopnih naslova prvaka Španjolske, a u kojoj su se proslavili Amanciova "nogometna djeca" Butragueño, Míchel, Sanchis i Martín Vázquez.
No na toj utakmici, Rijeka je izgledala kao Real Madrid. Najveću momčadi svijeta na Kantridi je čekao Josip Skoblar i 'dream team' kojim je dirigirao doktor nogometa, tada 21-godišnji Nenad Gračan.
- Jako dobro se sjećam te utakmice. Kantrida je bila krcata, nije mogla stati ni igla. Poveli smo 3:0. U finišu smo nesretno primili gol, zabio je Isidoro, koji je, čini mi se, ušao u igru umjesto Pineda - sa sjetom u glasu prisjetio se Gračan, fantastični „playmaker“ i jedan od najplemenitijih hrvatskih nogometaša svih vremena.
S dva gola Fegica i jednim Matrljana Rijeka je do 58. minute vodila 3-0! Za one koji ne vjeruju vlastitim ušima ili očima, ponovit ćemo još jednom. Rijeka je do 58. minute vodila 3-0! Na tribinama delirij, fešta, spektakl... Već je tada bilo jasno da će to biti večer koja će se pamtiti vječno.
- Teško je opisati radost gledatelja ovdje na stadionu, koji ne sjede već su na nogama. Pozdravljaju svoju Rijeku koja igra sjajno i pošteno se odupire uglednom klubu kao što je Real - bile su riječi u prijenosu pokojnog Borisa Mutića.
- Imali smo čudan osjećaj dok smo čekali utakmicu. Ali bili smo odlični, nismo ih se uplašili, ali nije nam bilo ni svejedno. U tadašnjem nogometu razlike između velikih i manjih klubova nisu bile tako velike kao danas. Prije se nije samo tako odlazilo u inozemstvo - rekao je Gračan.
Ravnić, Malbaša, Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović, Gračan, Matrljan, Fegic i Desnica jedanaest je velikana koji su tu večer srušili Real. Pred kraj utakmice Real je smanjio na 3-1 i s tim rezultatom se krenulo u uzvrat. A tamo - kaos. Ili, bolje reći sramota. Od prve minute belgijski sudac, red je da mu spomenemo i ime, Roger Schoeters, opsesivno je navijao za Real Madrid i Rijeci je isključio tri igrača, između ostalog gluhonijemog Desnicu je isključio zbog prigovora!
Hrabri Riječani prvi su gol primili tek u 67. minuti, ali tada su već imali dva igrača manje. Do kraja su primili još dva i ispali.
- Nemoguće je koliko je bio na strani Reala. Bili smo bolji i trebali dobiti, a izgubili smo 3-0. U prvom poluvremenu isključen nam je Milenković, u drugom Tičić i ja. Zatim nam nije dosuđen čisti penal... Znam da je tog suca Uefa doživotno suspendirala. Mislim da to sve govori. Ali sve je to uzalud. Sudac je pronašao način da veliki Real pobijedi malu Rijeku - poručio je u jednom intervjuu preko kćeri Damir Desnica.
Sucu Schoetersu to je bila posljednja klupska utakmica koju je sudio. No mala je to utjeha Riječanima, koji su pokradeni da je o tome pričala cijela Europa.
- U toj utakmici Real je pokazao da nije samo moćan ne terenu nego i izvan njega. Isključili su nam tri igrača. Desnica je isključen zbog prigovora a čovjek je gluhonijem. Da nisu dostigli potrebnu razliku, vjerojatno bi nam isključili i četvrtog igrača. Sve je bilo spremno za to, jer smo u poluvremenu držali 'nulu', no nije bilo potrebe prekidati utakmicu jer su na kraju ipak pobijedili 3:0 - rekao je Gračan.
Nenad Gračan kasnije je igrao u Španjolskoj, u Oviedu, a o toj uzvratnoj utakmici, u kojoj je Rijeka teško pokradena, pričalo se još dugo.
- Dok sam igrao u Španjolskoj, bio sam na piću s Butraguenom, Chendom i ostalim igračima Reala. Sjećaju se Desnice, pogotovo sramotnog isključenja u Madridu. Svjesni su bili kako su prošli - kaže Gračan.
No, prva utakmica i 24. listopad 1984. zauvijek će ostati u sjećanju svim navijačima Rijeke. Klub s Kvarnera na koljena je bacio najmoćniji stroj svijeta. Bila je to večer za pamćenje. Večer kad je Real na koljenima napustio Kantridu.
Rijeka – Real Madrid 3:1 (2:0) Stadion Kantrida. Gledatelja 22000.
Strijelci: Fegic (30′, 58′), Matrljan (41′) / Isidoro (82′).
RIJEKA: Ravnić, Malbaša (Milenković), Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović, Gračan (Radmanović), Matrljan, Fegic, Desnica
REAL MADRID: Miguel Angel, Chendo, Camacho, Stielike, Fraile, San Jose, Sanchis, Gallego (Martin Vasquez), Pineda (Isidoro), Lozano, Butrageno