Uh, kako se ne bih sjećao Olympiakosa?! Prvi put u karijeri igrao sam u tenisicama. Bilo je -15 stupnjeva. Nama je za prolazak trebalo 3-0. Ma samo da je bilo grijača, da je teren bio u redu, mi bismo ih zgazili. Toliko smo bili jaki, prisjetio se Silvio Marić prve “povijesne” utakmice, kojom je Dinamo mogao osigurati proljeće.
Ali naravno, nije. Imali su “modri” šest prilika, no uvijek bi se nešto ispriječilo.
- Joj, kako smo tad bili blizu - počeo je Mikić priču o susretu protiv Marseillea 1999.
- Bio sam klinac, zabio sam gol pet minuta prije kraja i pomislio - ‘gotovo je’. No onda nam je Diawara zabio u posljednjoj minuti...
Tako je bilo u Marseilleu. No nikad bliže prolasku nisu bili kao protiv Heerenveena.
- Pet minuta, samo pet minuta nam je nedostajalo. Do 85. minute vodili smo 2-0. Onda smo primili gol, potom im je sudac svirao penal, za koji ni danas nisam siguran je li bio. Šteta, bili smo odlični - kaže Hrvoje Štrok.
No imali su popravni ispit u Stutgartu.
- Sjećam se, bilo je hladno kao sad. Mi smo izjednačili, pritiskali, ali nije išlo... Mislim da je došlo vrijeme da Dinamo prezimi, nikad nije bio bliže - kaže Marijan Buljat.