Španjolska i svjetska prvenstva. Za Hrvatsku, sada dokazano - smrtonosna kombinacija. Nismo zbog premalog uzorka odnosno tek dva dosadašnja susreta na planetarnim smotrama, skoro zaboravljena koliko je od njih prošlo (prije 25 godina u Rimu i 18 u Fukuoki nap. a.), takvo što ni uzimali kao nekakav podatak za brigu, za nervozu, ali sada se već polako počinjemo brinuti. Za budućnost.
Budućnost će, pak, Španjolce u subotu nakon deset godina odvesti u finale SP-a s Italijom, a Hrvatsku u utakmicu za treće mjesto s Mađarskom. Gledajući sve ono dosad u Gwangjuu, iste parove jesmo očekivali završnog dana turnira, ali u malo drugačijim terminima i ulozima.
No ne zanimaju nas u ovom trenutku, danas, Mađari, već Hrvatska. Loša Hrvatska, bezidejna Hrvatska, Hrvatska za kakvu smo zaboravili dobre tri godine da toliko slabo može odigrati. Dobro, što se dogodilo?
Više odgovaraju Srbi i Mađari
- Ha, što. Španjolci su bili bolji jer su igrali izvrsnu obranu, anulirali su naše jake strane, imali su golmana na visini zadatka, ali igrali su tako da naši šutevi skoro svi budu predvidljivi i tako sebi olakšali da se brane. Držali su bokove, a cijelo vrijeme stajali između i tjerali nas na bezvezne šuteve. Nismo se snašli, nismo imali brzinu ni plivali dobro. Tako je bilo protiv Njemačke, a sada su Španjolci to kapitalizirali - iz svog će trenerskog kuta objasniti Vjekoslav Kobešćak.
Pokraj njihove zone koja se konstantno pretvarala u M-zonu izgledali smo kao... Kao da protuotrov za takvu vrsta obrane nikad nije napisan u vaterpolskim udžbenicima. Barem onim hrvatskih izdavačkih kuća.
- I inače ako u početku ne kazniš takvu obranu, dolaze problemi, gubiš sigurnost, tečnost, bojiš se. Nama su uvijek više odgovarale fizičke momčadi poput Srba, Mađara, a ne ovakve koje su, hm, vižljaste i koje...
Tražio je pravu riječ; koje 'zuje'?
- Da, baš to.
Nije da su nas iznenadili taktikom navlačivši obranu na Xavija puštavši ga na šut koji nije među najopasnijima na svijetu.
- Evidentno, ali bilo je i prebacivanja odgovornosti na lijevoj strani. Vukičević nije pucao kada je trebao, pa je Fatović forsirao, a nije ga išlo. Izolirali su nam centre, igrali po zadacima, a njih nekad uspiješ izvršiti, nekad ne. Oni definitivno jesu.
Za slične poteškoće do prije dvije godine imali smo penicilin od kojeg nuspojave osjete samo protivnici, a zove se Sandro Sukno. Doduše, tu je on i dalje, s reprezentacijom, ali u 'krivoj', pomoćničkoj ulozi.
- Falio, ne falio, nemamo ga više. Imamo ovu momčad, ali prvo treba završiti Prvenstvo da bismo mogli rezimirati. Ako se osvoji medalja, ne možemo reći da je bilo neuspješno. Nismo se kvalificirali na OI još, ali medalja nije neuspjeh. Bili smo dobri i Beogradu, u grupi, evo, pokazao se i Benić, imamo ljevake, Joković je u životnoj formi, odlične centre. Mi smo i dalje u vrhu, nekad na samom, ali nećemo svaki put biti tamo. No tu smo i to je najvažnije.
Nekako predviđamo, kada bacimo pogled u budućnost, da bi na njemu mogli fino trajati baš Španjolci. Imaju kvalitetu koja bi stopljena s mladosti mogla činiti ubojit koktel.
- Bit će tu svega jer Perrone nije više mlad, a ja njih gledam kroz njegovu prizmu. Ipak je on taj koji je jezičac i nosi razliku, kako u Barceloneti, tako i u reprezentaciji. Ali, npr., Španjolci su cijelo ljeto igrali slabije, bili u krizi pa su se digli protiv Srbije i protiv nas odigrali odlično. Digli su se u najvažnijem trenutku. I, da, imaju, bez daljnjeg, odlične mlade.
Talijani nisu bili favoriti
Jedan od njih, nije ovdje u Južnoj Koreji, trebao bi biti paklen igrač - Bernat Sanahuja.
- Tako je. Vidjet ćemo i golmana, ali možda ta promjena ne bi bila loša jer Španjolska nije jedina koja ima perspektivu. Grci imaju najveću, daleko najbolje mlađe kategorije, ali nikako da naprave pomak. Ni mi tu nismo loši, Srbi su uvijek opasni iako bi oni mogli pasti s kvalitetom.
Kad smo već kod kvalitete, ona papirnata sugerirala je, primjerice, da Italiju nećemo nikako gledati u finalu, a tu je.
- Talijani mi nisu bili favoriti za finale, dok Španjolska već je. Kada Perrone krene, pa Mallarach, kojeg nema mjesecima nigdje, ne postoji, zabije dva gola. Španjolci su po meni malo bolji, no Talijani su natjecatelji 'par excellence', oni uvijek izvuku nešto iz rukava.
Kao, hm, sudački vjetrić u leđa?
- A nije, znaju oni igrati, izluđuju te, imaju Di Fulvija koji je protiv Mađarske bio fantastičan. Dosta igrača koji ne spadaju u prvu klasnu kategoriju, ali eto ih u finalu.
Eto i Vjeke, pardon, sada gospara Vjeka, pred odredištem. Morali smo ga pustiti. Naravno, tek kada smo malo i o Jugu prozborili pokoju, ali nećemo vam baš sve odmah otkriti.