Srpanj 2007. godine. Bad Waltersdorf u Austriji, pripreme Arsenala za novu sezonu. Negdje oko deset sati ujutro, pokojna legenda Tomislav Židak i ja zajedno čekamo prvi trening Eduarda da Silve u Arsenalu na pripremama u Austriji. Svi su tu, samo njega nema.
Pet minuta je do početka treninga, a veseli Francuz stiže s biciklom. Da, to je bila njegova tradicija na pripremama. Momčad iz hotela pošalje autobusom, a on dođe pred sami početak treninga na biciklu. Vidjelo se da je specifičan trener taj Arsene Wenger.
Njegovi treninzi bili su za "prste polizati". Bili su toliko dobri da su sa strane stajale i neke svjetske face, zapisivale, snimale i prenosile. Među njima je bio i legendarni njemački golman Andreas Köpke. On je bio u stožeru njemačkog izbornika Joachima Löwa. Došao je "špijunirati" Wengerove treninge. Da, i Löw koji je bio svjetski prvak sedam godina kasnije, učio je od Francuza. Bio je tu i Falko Götz, tadašnji trener Herthe. Dva Nijemca uče od Francuza.
Na treningu Arsenala s jedne strane Kolo Toure, Eboue, Fabregas, Hleb, s druge strane Rosicky, Adebayor, Eduardo, Van Persie, Walcott. Kakav trening, kakav spektakl. Bio je to puno jači Arsenal nego ovaj danas. Sve se na treningu rješavalo s jednim, najviše dva dodira.
Nakon Eduardova debija, Wenger je našao vremena za hrvatske novinare.
- Eduardo je sjajan - nahvalio je Francuz našeg napadača, a onda ga je dočekalo pitanje o Luki Modriću.
- Sviđa mi se - poručio je Wenger.
Arsenal je tada naveliko pratio Luku Modrića. Činilo se kako ga Wenger neće propustiti dovesti. No, promijenio je mišljenje.
- On je premekan za Premiership, preslab je - govorio je nekoliko mjeseci kasnije Francuz.
Nije doveo Modrića, on je godinu dana kasnije završio u najvećem rivalu Arsenala Tottenhamu. Očito da je pogriješio, a imao je Modrića na "pladnju".