Prije četiri godine u Norveškoj Lino Červar svijetu je predstavio novog klinca, za Ivana Čupića do tada nitko nije znao. A on je, kao da je tu već godinama, nevjerojatnom elegancijom izluđivao najbolje svjetske golmane. Ali na Olimpijske igre u Pekingu morali smo bez njega. Na pripremama je, u bizarnoj nesreći, ostao bez prstenjaka lijeve, šuterske ruke. Primio se za ogradu, vjenčani prsten je zapeo i Čupku su morali amputirati dio prsta.

- Malo je ružno, ali nije ništa strašno. Najvažnije je da ću i dalje normalno moći igrati rukomet - rekao je tada Ivan.

I bio je u pravu. Osim u jednom detalju. Rukomet ne igra normalno nego fantastično.

- Eto, otvorilo mi se, hvala Bogu da su one neke lopte ušle - sa smiješkom i bez prsta rekao je Čupić nakon što je Sloveniji zabio devet golova.

Dobio je i sat, EHF-ovu nagradu za najboljeg igrača utakmice. Čestitao mu je i Zlatko Horvat, konkurent na desnom krilu. I to vrlo orginalno. "Odglumio" je Čupića, spustio je svoj prst, i s četiri prsta mu dao "pet". Nasmijao se Čupko, nasmijao se i Zlaja.

- To je njihova interna zafrkancija, dečki se samo dobro zabavljaju - kaže glasnogovornik reprezentacije Zlatko Škrinjar.

Zabavljaju se odlično, čak su i izravni konkurenti jako dobri prijatelji.

- Zlaja je sjajan, zdrava smo konkurencija jedan drugome i funkcioniramo zaista jako dobro - kaže Čupić, koji je donedavno odlično funkcionirao i s Vedranom Zrnićem.

- Da, nedostaje mi Zrna, i kao igrač i kao prijatelj. Ipak je bio tu zadnjih deset godina, naviknuti smo jedni na druge. No tako to ide, ovaj put tu smo Horvat i ja, idući put možda će biti netko drugi - kazao je Ivan.