Znanstvenici NASA-e zabrinuti su zbog permafrosta na Arktiku. Tim, koji proučava razine ugljika u gornjim slojevima tla na Arktiku, otkrio je da bi ako se dovoljno otopi mogao snažno poremetiti razine ugljika i utjecati na globalno zatopljenje.  Svake godine otopi se oko 10 centimetara gornjeg sloja u najhladnijim područjima, do nekoliko metara na najjužnijim krajevima. 

Procjene su kako se stotinama milijuna godina u arktičkom permafrostu nakupilo do 1850 petagrama (petagram je milijarda tona) ugljika u organskim spojevima. NASA navodi kako je to oko polovica ukupnih procjena ugljika u tlu na Zemlji. Usporedbe radi, oko 350 petagrama ugljika je izbačeno u atmosferu spaljivanjem fosilnih goriva i ljudskim aktivnostima. Većina tog ugljika na Arktiku se nalazi u sloju do tri metra ispod površine. 

No, znanstvenici su zabrinuti da permafrost nije toliko permanentan, kao što mu ime govori. 

- Permafrost se zagrijava brže, no što rastu temperature na Arktiku, i to 1,5 do 2,5 stupnjeva proteklih 30 godina - kaže Charles Miller iz JPL-a. Dodaje kako toplina prodire u permafrost, prijeti aktiviranje tih rezervi ugljika. To bi moglo dovesti do ispuštanja ogromnih količina ugljikova dioksida i metana u atmosferu. 

Znanstvenici navode da će, ako klima bude toplija i suha, većina ispuštenog plina biti ugljikov dioksid, no ako će biti toplije i vlažnije, većinom će se ispuštati metan. Ovo je ključna razlika, jer je metan  22 puta jači staklenički plin na stogodišnjoj razini. 

Misija CARVE (Carbon in Arctic Reservoirs Vulnerability Experiment) prati emisije plinova kako bi bolje razumjeli klimatske promjene i predvidjeli klimatsku budućnost Zemlje. Avionom lete 150 metara iznad tla čime mogu mjeriti izmjene ugljika između tla i atmosfere.