Vidjeti ne znači vjerovati, barem kada je riječ o tamnoj tvari. Znanstvenici su otkrili masivni tamni objekt koji je potpuno nevidljiv golim okom, kako navodi revolucionarna studija objavljena u časopisu Nature Astronomy. Ovaj zagonetni entitet, koji još nema ime, posjeduje masu milijun puta veću od našeg Sunca, ali ne emitira nikakvu svjetlost.
Ova intergalaktička "slijepa točka" nalazi se na udaljenosti većoj od 10 milijardi svjetlosnih godina, što znači da je promatramo u vremenu kada je svemir bio star tek oko 6,5 milijardi godina, manje od polovice svoje trenutne starosti. Otkriće ne samo da pomiče granice našeg znanja, već i postavlja ključna pitanja o temeljnoj strukturi kozmosa.
Potraga za nevidljivim
Budući da tamna tvar ne emitira niti reflektira svjetlost, njezino izravno promatranje je nemoguće. Znanstvenici su stoga morali primijeniti ingenioznu metodu poznatu kao gravitacijska leća.
Ovaj fenomen, koji je prvi predvidio Albert Einstein, događa se kada masivni objekt svojom gravitacijom zakrivi prostor-vrijeme, uzrokujući da se svjetlost iz udaljenijih izvora savija oko njega, slično kao što leća lomi svjetlost.
"Lov na tamne objekte koji ne emitiraju svjetlost očito je izazovan", izjavio je glavni autor studije, Devon Powell s Instituta Max Planck za astrofiziku u Njemačkoj.
"Budući da ih ne možemo vidjeti izravno, umjesto toga koristimo vrlo udaljene galaksije kao pozadinsko osvjetljenje kako bismo potražili njihove gravitacijske otiske."
U ovom slučaju, novootkriveni objekt bio je toliko malen (u kozmičkim razmjerima) da je njegov utjecaj bio jedva primjetan – manifestirao se kao sićušno "suženje" u iskrivljenoj slici koju je stvorila mnogo veća gravitacijska leća, poput suptilne mane u ogledalu u kući smijeha.
Super-teleskop veličine Zemlje
Kako bi uhvatili tako slabe signale, međunarodni tim istraživača oslonio se na globalnu mrežu radioteleskopa.
Uključivanjem instrumenata poput teleskopa Green Bank u Zapadnoj Virginiji i Very Long Baseline Array (VLBA) na Havajima, stvorili su ono što su opisali kao "super-teleskop veličine Zemlje".
Povezivanjem podataka s teleskopa diljem svijeta, uspjeli su postići nevjerojatnu razlučivost potrebnu za detekciju suptilnih gravitacijskih efekata. Proces je zahtijevao i razvoj naprednih računalnih algoritama te korištenje superračunala za obradu golemih količina podataka.
"Već na prvoj slici visoke rezolucije odmah smo uočili sužavanje u gravitacijskom luku, što je bio jasan znak da smo na tragu nečega", objasnio je John McKean sa Sveučilišta u Groningenu, koji je vodio prikupljanje podataka.
"Samo još jedna mala nakupina mase između nas i udaljene radiogalaksije mogla je uzrokovati takav efekt."
Što je zapravo otkriveno?
Unatoč svojoj masi koja je milijun puta veća od Sunčeve, ovaj objekt je rekorder.
Riječ je o objektu najmanje mase ikada otkrivenom metodom gravitacijske leće, i to za čak sto puta. Njegova prava priroda ostaje misterij, a znanstvenici razmatraju dvije glavne mogućnosti.
Prva je da se radi o gustoj nakupini tamne tvari, sto puta manjoj od bilo koje prethodno detektirane. Druga mogućnost je da je riječ o vrlo kompaktnoj, neaktivnoj patuljastoj galaksiji.
"Impresivno je postignuće otkriti objekt tako niske mase na tako velikoj udaljenosti", rekao je koautor studije Chris Fassnacht, astronom sa Sveučilišta Kalifornija u Davisu.
"Pronalazak ovakvih objekata ključan je za razumijevanje prirode tamne tvari."
Ovo otkriće pruža snažnu podršku vodećoj kozmološkoj teoriji, poznatoj kao model "hladne tamne tvari". Ta teorija predviđa da bi se tamna tvar trebala skupljati u grudice različitih veličina, koji zatim svojom gravitacijom privlače običnu materiju i tako oblikuju galaksije.
Otkriće ove nakupine savršeno se uklapa u broj tamnih objekata koje su znanstvenici očekivali pronaći, potvrđujući da su na pravom putu. Svaka nova detekcija pomaže u poboljšanju ili osporavanju postojećih teorija o tome kako nastaju galaksije. Tim sada nastavlja analizirati podatke kako bi bolje razumio prirodu ovog tamnog objekta, istovremeno tražeći slične primjere u drugim dijelovima neba.
Kako je zaključio dr. Powell: "Sada kada smo pronašli jedan, pitanje je možemo li ih pronaći još i hoće li se njihov broj i dalje podudarati s modelima."
Potraga za nevidljivim tajnama svemira se nastavlja.