Nedavno smo na gradilištu Jelušićevih pažljivo pratili upute instruktora Ytong gradnje, Deana Doblanovića, koji nam je ranije demonstrirao zidanje prvog reda Ytong zida. Ovaj put, Dean je pokazao izradu horizontalnog serklaža ili nadvoja, te na koje načine se mogu spojiti nosivi zidovi. Pritom je koristio Ytong «U» i «L» elemente (galerija) koje je lijepio Ytong tankoslojnim mortom, a od alata koristio je lopaticu za jednakomjerni nanos morta, električnu tračnu pilu za rezanje elemenata, a manje neravnine blokova obrusio je Ytong daskom strugalicom. Ako ste «sam svoj majstor» i do sada ste se već susretali s Ytongom, ili ste o njemu saznali dovoljno iz prethodnih članaka, u nastavku možete naći daljnje upute za zidanje, a koje ćete imati priliku i upotpuniti video uputama instruktora Ytong gradnje, Deana Doblanovića.

Općenito o izradi horizontalnog serklaža ili nadvoja

U prethodno postavljene i slijepljene Ytong “U” elemente umeću se armaturni koševi serklaža, te se serklaž potom zalijeva betonom. Armatura se ugrađuje prema  statičkom proračunu, a prije betoniranja kontrolira ju i odobrava nadzorni inženjer. Odmah po završetku betoniranja, možete  nastaviti zidanje Ytong blokovima, iako beton još nije očvrsnuo. Potpore na izgrađenoj konstrukciji nadvoja potrebno je ostaviti sve do konačnog očvršćivanja betona.

Horizontalni serklaž u vanjskom zidu

Kod izrade horizontalnog serklaža u vanjskom, fasadnom zidu, na unutarnju stranu Ytong “L” elementa potrebno je umetnuti 3-4 cm dodatne toplinske izolacije (mineralna vuna ili stiropor), zbog sprječavanja gubitka topline, odnosno eliminacije toplinskih mostova.  Uz pomoć Ytong “U” i “L” elemenata, bez upotrebe dodatne oplate, jednostavno i brz, izrađuju se pored horizontalnih i kosi, zabatni krovni serklaži.

Spoj nosivih zidova

Međusobni spojevi nosivih Ytong zidova mogu se izvesti izrezivanjem Ytong blokova (formiranje prostora za betoniranje vert. serklaža), ili ugradbom gotovih  Ytong kutnih protupotresnih elemenata (blokovi s rupom), ali i povezivanjem blokova s plosnatim (pocinčanim) ili okruglim (arm. željezo) ankerima.  Kad se nosivi zidovi spajaju plosnatim ankerima tada je na njihovom  spoju uvijek potrebno izvesti vertikalni serklaž. Perforirani pocinčani plosnati ankeri  postavljaju se u horizontalne fuge između Ytong blokova, fiksiraju u njih s pocinčanim čavlima i povezuju s vert. serklažem.
Paralelno sa zidanjem vanjskog zida, zida se i unutarnji nosivi zid sidreći ga na jedan od navedenih načina u vertikalni serklaž.

Ako unutarnji poprečni nosivi zid sidrite u vertikalni serklaž vanjskog zida učinite to pomoću okruglih armaturnih ankera, Nakon što se sazida vanjski zid uključivo vert. serklaž izbetoniran u Ytong kutnim profilima, “ubuše” se i nabiju u šuplje kutne blokove armaturni ankeri i to 2 cm ispod gornjeg ruba kutnog profila u svakom redu. Zatim se zareže “V” urez na gornjoj strani bloka unutrašnjeg poprečnog zida, koji se jednostavno “podvuče“ pod ranije ugrađeni anker. “V” urez u kojem je anker zatim se popunjava cementnim mortom.

Spoj nosivih zidova može se izvesti i izrezivanjem “L” oblika koji tvori šupljinu vertikalnog serklaža. Izrezani “L” profili naizmjenično se zidaju po principu zidarskog veza, a prema poprečnom nosivom zidu ostavlja se utor minimalne dubine 5 cm. Blokovi poprečnog nosivog unutarnjeg zida umeću se u ostavljeni utor u vanjskom nosivom zidu, poštujući pravilo zidarskog veza.

Ako ste «sam svoj majstor» i želite se upustiti u zidanje nekih jednostavnijih konstrukcija, svakako se držite uputa za zidanje Ytong sustavom kako bi vaš konačni rezultat bio u skladu s vašim očekivanjima.