Japanska svemirska agencija uspješno je lansirala povijesnu misiju prema Marsovom mjesecu Fobosu. Glavni cilj ovog složenog pothvata je prikupiti uzorke tla i vratiti ih na Zemlju kako bi znanstvenici konačno otkrili kako su nastali sateliti Crvenog planeta.
Svemirska letjelica u sklopu misije MMX poletjela je u ponedjeljak raketom H3 iz svemirskog centra Tanegashima. Pred njom je dug put jer se očekuje da će u orbitu Marsa stići tek u kolovozu 2027. godine. Nakon dolaska, letjelica će provesti tri godine istražujući veći Marsov mjesec Fobos, kao i njegovog manjeg brata Deimosa.
Kada završi s prikupljanjem materijala, sonda će krenuti nazad prema Zemlji. Planirano je da kapsula s dragocjenim teretom sleti u pustinju na jugu Australije tijekom 2031. godine.
Misterij svemirskih krumpira
Za razliku od našeg Mjeseca, Marsovi sateliti su vrlo mali i nepravilnog oblika, zbog čega ih znanstvenici često uspoređuju s krumpirima. Fobos je širok oko 20 kilometara, dok Deimos mjeri samo deset kilometara u širinu. Znanstvenici se već godinama spore oko toga jesu li ova dva tijela zapravo asteroidi koje je zarobila Marsova gravitacija ili su nastali od krhotina nakon golemog udara u sam planet.
- Mislim da je ovo nevjerojatno ambiciozna i zabavna misija - rekla je profesorica Sara Russell iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, koja će pomagati u analizi uzoraka kada stignu na Zemlju.
Planirano je prikupljanje samo deset grama materijala s površine i iz podzemnih slojeva Fobosa. Za to će letjelica koristiti dvije metode, odnosno američki sustav s plinom pod pritiskom i japansku bušilicu koja prodire oko dva centimetra u tlo.
Europski rover na površini
Ovaj projekt vrijedan stotine milijuna dolara oslanja se na široku međunarodnu suradnju u kojoj uz Japan sudjeluju europske i američke svemirske agencije. Francuska i njemačka agencija zajednički su razvile mali rover nazvan Idefix, koji teži 25 kilograma. On će se spustiti na površinu Fobosa prije glavne letjelice kako bi istražio teren i pomogao pronaći najsigurnije mjesto za slijetanje.
Iako deset grama prikupljenog uzorka zvuči malo i teži otprilike kao suha vrećica čaja, stručnjaci ističu da je to sasvim dovoljno za revolucionarna znanstvena otkrića i razumijevanje rane povijesti Sunčevog sustava.
- Ne trebate kilograme s površine da biste radili znanost, pa je vrijedan apsolutno svaki gram - poručila je doktorica Chrysa Avdellidou sa Sveučilišta u Leicesteru.