Jesse Lazear sudjelovao je u istraživanju spone komaraca i prenošenja žute groznice. Iako se smatralo da ga je tijekom istraživanja slučajno ugrizao zaraženi komarac, iz njegovih se dnevnika dalo zaključiti kako se sam dao ugristi, da bi potvrdio teoriju. Upravo zbog Jesseja potvrđeno je da su komarci prijenosnici. Clara Maass također je preminula od žute groznice. Ona se kao 25-godišnja medicinska sestra prijavila na eksperimentalno istraživanje. Međutim, eksperiment je krenuo po zlu, a ona je umrla samo nekoliko dana kasnije. Nasljednici su za njenu žrtvu dobili tek stotinu dolara kompenzacije.
POGLEDAJTE VIDEO: Umrli su za unapređenje medicine i dobrobit čovječanstva
Clarence Dally bio je pokusni kunić Thomasa Edisona. Radio je u njegovom laboratoriju, a jedini posao bio mu je stajati ispod X-zraka, kako bi se unaprijedio rendgen. Znao je stajati satima s rukom pod zrakama, a sve je brzo uzelo danak. Po rukama su mu se počele pojavljivati lezije, stravični bolovi. Prije no što je umro, devet godina nakon početka eksperimentiranja, Clarancu je amputirana lijeva ruka, a postupno je ostao i bez desne.
Slično kao i Clarence, Elizabeth Fleischman Ascheim izgubila je život često se podvrgavajući X-zrakama. Ona je bila jedna od najboljih rendgenskih tehničarki, no ljudi se nisu olako davali pod rendgen. Kako bi ih sve uvjerila da je bezopasan, nerijetko bi im dokazivala sigurnost sama se podvrgavajući. Umrla je također 1904. godine, od uznapredovalog raka.
Daniel Carrion bio je medicinski stažist. Tijekom epidemije tzv. vrućice Oroya u Peruu, koja je jako brzo ubijala zaražene, Daniel se svojevoljno zarazio bolešću ubrizgavši u sebe gnoj iz lezije jednog od pacijenata. Napravio je to tako da bi liječnici već od trenutka zaraze mogli istražiti razvoj i tijek bolesti. Daniel zbog toga uopće nije liječio bolest. Umro je malo više od mjesec dana kasnije, a zahvaljujući njemu, otkrili su kako su dvije različite bolesti samo dvije različite faze iste, po Danielu prozvane, Carrionove bolesti.