Svi likovi u priči su izmišljeni, iako ćete vrlo lako neke prijatelje i poznanike prepoznati u njima.

1.

Problemi počinju kod planiranja, pogotovo pri kupovini mesa jer nitko od prijatelja ne da lovu unaprijed, a svi bi htjeli nešto različito. Te ja bih carsko, neću carsko jer ima puno bijelog, uzmi piletine, nemoj piletinu, suha je, pa budeš je napacal dan prije, da ti ne bih još i pacao, a ćevapi, nemoj to je puno aditiva, može i malo ražnjića, a teleći vrat, pa tog mora biti, ne zaboravi krmiće, a povrće... Naš junak stoji kao idiot pred izlogom mesnice sa 173 poruke u Messengeru, odmahne rukom, sjedne u birtiju i zapovijedi ženi da ona to obavi dok se on oporavlja pelinom. Kako ga pelin malkice digne, tako uz Matu Bulića u autu stisne gas pa se u prijevozu do vikendice svo meso pomiješa, prospe i zafleka gepek. Kako je za sve kriva žena, ona ostaje prati auto, a on ide pripremiti sve za roštilj.

2.

Ulazi u vikendicu u koju je nedavno bez ženina znanja doveo jarane na kartanje i 70 litara lošeg stolnog bijelog, pa je nered kao u bordelu u Kinshasi. Nigdje nema rešetke za roštilj, pa posuđuje od susjeda iz njegovog dvorišta. Preskočivši ogradu, stane na grablje, padne u kupinu, zažvali obitelj stršljena i izgrize ga mali podli ker. Ukrade nekako rešetku i bocu komšijine brlje za posebne prilike, kako bi isprao ranu i ubode stršljena. Preskoči u svoj vrt i izdere se na ženu da počisti roštilj u kojem je gnijezdo tetrijeba.

3.

Konačno ima sve za vatru, ali ugljen je godište Mesićeve inauguracije pa mora skupiti drva. Krene zapovijedati ženi, ali shvati da ista odštopava kupaonicu, otpije malo eliksira pa već blago pripit prođe pola šume, pobere stado krpelja, zafleka se sa smolom i ubere par gigntskih gljiva za koje je skoro siguran da su jestive jer ih je vidio neki dan na Discoveryju. Pola sata kasnije, nakon što je platio kaznu lovočuvaru, ljut i razdražljiv jer je to trebalo večeras uložiti u kladionicu, viče na ženu da radi salatu i ne odmara perući glupe prozore.

4.

Vadi stari Večernjak koji ne pomaže kod mokrih drva pa šalje ženu u trgovinu po hepo kockice. Nudi netom pristiglog susjeda njegovom rakijom i prihvaća gemišt. Nakon pola sata i više čašica prigovara ženi da jel' mogla duže putovati i baca cijelu kutiju potpaljivača u vatru. Spaljenih obrva i do lakta depiliranom rukom toči 17. gemišt susjedu i pita ga gdje je bio 1991. „Ženo, nareži slanine i pršuta za goste, ajd živili!“

5.

Dok su oni pili gemišt, vatra se ugasila, pa idu do trećeg susjeda po malo žara. Netom nanovo izvikana žena radi pac i guli krumpire. Susjed taman vadi ledenu gajbu jeftinog piva iz bunara, pa ga ne mogu odbiti, te žena uskoro mora prenijeti vino i vodu na novu adresu. I slaninu. I sir, gdje je sir, zašto ne razmišljaš, sad moraš triput hodat... Susjedi mu hvale ženu, pa mu se omili, pa je posjedne u krilo, dozvoli da popije čašu mineralne i usput pljusne po stražnjici ponosno namigujući u stilu: „Ovo je moje“.

6.

Počinje pjesma, ali treći susjed kreće dovršavati svoj roštilj, pa tjera ovu dvojicu. Iz protesta idu pred lokalnu samoposlugu na jedno dućansko, mlako pivo, a onda i u birtiju presjeć lozom i travaricom. Vraćaju se preko susjeda s gotovim roštiljem i uzimaju ostatke žara. Dok idu prema vikendici, padne mu ugarak u cipelu, pa držeć nogu u lavoru s ledom upućuje ženu kako da napravi vatru, što joj začudo i uspijeva. Pa stavi onda i meso kad si već tamo, naredi joj, i naruči od nje još jedan gemišt kad već ide u kuhinju.

7.

Okuplja se ekipa, on skače iz lavora, miče ženu od vatre i pripisuje si sve zasluge. Odvrće kazetaš i svi pjevaju one stare iz njegovog kraja. Meso pougljenilo, nitko se ne usudi prići jer je potencijalno opasan s bokalom u jednoj i vilicom u drugoj ruci. Onom dugačkom. Žena mudro reagira i kaže mu da je došao čovjek s novim vinom. Odlazi od roštilja i sruši se na kauč.

8.

Budi ga neka buka jer su svi susjedi došli gledati utakmicu, pa zapovijeda ženi da stvori još mesa i vina, a on sjeda u prvi red do televizora i čeprka po vatri gledajuć nered. Konačno se radi i drugi roštilj, i pjesma, i runde, i veselje, i kolo, čisti subotnji kaos na prosječnoj domaćoj vikendici. Sva sreća da su svi tanjuri i čaše plastični pa će žena imati manje za prati, iako joj ne bi bio u koži dok riba četiri rešetke, ono nešto metalno iz pećnice i omanji šaht koji su se nekako stvorili na roštilju. Krene zagrliti ženu, ali zagrli krevet i mirno usnu snom tisućljetne stijene.

9.

Probudi se u podne, popije rakijicu da dođe sebi i prodere, ženo, gdje je doručak. Kad tamo, nema odgovora. Protrlja oči, pogleda oko sebe, kad tamo nigdje smeća, boca, ostataka... Ni žene. Čak i rešetke blistaju, dapače, sjaje... Pored roštilja i rešetki stoji bočica Permetala, a ispod nje poruka: „Otišla sam živjeti sa susjedom u Monte Carlo. S ovim će ti biti lakše ubuduće, da ti barem roštilj bude čist, pivo ti je u hladnjaku. Zbogom.“

10.

Okrene se i prošeta do frižidera, izvadi pivo i ostatke ćevapa, vrati se po još jedno pivo i neke gljive i ode do trećeg susjeda koji je taman zapalio vatricu. Sve je spremno za još jedan dan uz roštilj i život ide dalje.