Gospon Bog i ja smo popričali, baš kao u dobra stara vremena
Zakon uma je zakon uvjerenja. Sva tvoja iskustva, događaji, okolnosti i djela su reakcije tvog podsvjesnog uma na tvoje misli. Upamti, nije to u što vjeruješ nego uvjerenje tvog vlastitog uma – on donosi ishod. Prestani vjerovati u lažna uvjerenja, mišljenja i praznovjerja i u strahove čovječanstva. Počni vjerovati u vječne istine i istinitosti života koje se nikada ne mijenjaju. Tada, ti ćeš se pokrenuti i uzdignuti.
Murphy, Joseph. The Power of Your Subconscious Mind (p. 7). Martino Fine Books.
Kao malena sam imala vrlo blizak odnos s Bogom kojeg sam počela drukčije gledati nakon knjige “Ana i gospon Bog” od stanovitog Fynn-a, koji je izdala “Kršćanska Sadašnjost” početkom osamdesetih, i gdje se odnos između Ane i Gospon Boga savršeno podudarao s mojim.
Odrastajući sam se naljutila na korporaciju Crkve i zahladila sam svoj odnos s tom stranom svoje duhovnosti da bi mi se sve to vratilo u život na velika vrata kroz neke divne knjige koje sam u posljednje vrijeme čitala i dobila.
U meditacijama sam se, prošlo ljeto, opet susrela sa Isusom, ali to nije bio Isus “Isus”, nego Christ Consciousness, kao i Buddha Consciousness, što vam je eto, nešto prekrasno i neopisivo.
Osjetila sam poznatu prisutnost i vrlo jaku bliskost s tim i prvo sam, naravno, ljudski reagirala počevši sa spikom (unutarnjim dijalogom): Ej bok, sorry kaj sam te napustila i slične fore grižnje savjesti ”izgubljene ovčice”, (iako, baš zato što nisam ovca sam i napustila dogmu religije).
Ali, stvarno, grižnja savjesti? To je kad čovjek zamišlja Boga iz svoje ego percepcije uvredljivog egomanijaka koji, iako za njega kažu da je ljubav, nemilosrdno kažnjava ako nisi “dobar”.
Ne znam. Ja ne mogu pojmiti koncept Boga svojim ljudskim ograničenim umom, ali ta prisutnost u mojoj meditaciji je bila čista Ljubav (zaslužuje veliko slovo) i ništa osim toga, a ta Ljubav je bila sveobuhvatna i osjećala sam se potpuna. Ljubav ne osuđuje.
Moji strahovi su mi se učinili smiješni i preplavio me osjećaj ugodne poniznosti pred tom dobrom Ogromnošću. Fakat ne mogu bolje objasniti. Sjećam se da sam plakala od radosti i osjećaja da je sve u redu i da će sve biti OK. Sinoć sam tako nakon dugo vremena poželjela razgovarati sa Gospon Bogom i pokušala sam se sjetiti kako sam to radila.
Najprije sam se podsjetila koliko sam sretna i koliko mi se život promijenio. Primijetila sam da su oko mene neki divni ljudi s visokom vibracijom: sretni, zahvalni, uspješni, ostvareni...
- Nije ni čudo kada si promijenila svoju vibraciju - “čula sam” u sebi
- Da fakat, treniram to strastveno, svaki dan... da li ja sada pričam sama sa sobom?
- Da, uvijek. Ali tko si ti I TKO SAM JA?
- Pa ja sam ti, a ti si ja.
- Da.
U filmu “10 Zapovijedi” Charlton Heston kao Mojsije susreće Boga, prikazanog kao gorući grm. Dugo nisu htjeli otkriti tko je glumio Božji glas, poslije je otkriveno da je to bio sam Heston samo su mu glas nabrijali efektima.
Ova scena iz Biblije nudi savršen duhovnu spoznaju: glas Božji je tvoj vlastiti glas. Kada ti se Bog obraća – što se događa stalno bez obzira jesi li toga svjestan ili ne – ti stalno dobivaš vodstvo svog vlastitog Ja. Kada razgovaraš s Bogom, ti zapravo imaš konverzaciju sa samim sobom. “Ja sam” što ti jesi je “Ja sam” što Bog je.
Cohen, Alan. A Course in Miracles Made Easy (p. 9). Hay House.
Moj stari frend je uvijek bio sa mnom. Taj glas koji nije glas nego “znanje” je vodstvo, intuicija, glas našeg podsvjesnog uma koji brine za trilijune kompliciranih životnih funkcija, održava nas na životu, neprestano nas popravlja i vraća u homeostazu. Moj podsvjesni um ima savršen nacrt mog savršenog tijela jer ga je on sastavio i on ga zna i savršeno popraviti. To mi je nekako logično.
E pa što mu smeta?
- Samo ti.
Znala sam.
Gospon Bog i ja smo imali lijep razgovor kao u dobra stara vremena. Na ovom svijetu skoro da nema boleštine ili ozljede od koje netko nije potpuno ozdravio. Spontana, čudesna, neobjašnjiva iscjeljenja.
Podsvjesni um je kao plodno tlo na koje padaju sjemenke naših misli i uvjerenja, a isklijat će i dobre i loše.
Magnetizirani komad željeza podići će oko dvanaest puta svoju vlastitu težinu, ali ako ga demagnetizirate neće podići niti nešto težine perca. Slično tome, postoje dva tipa ljudi. Postoji magnetizirani čovjek pun samopouzdanja i vjere. On zna da je rođen za pobjede i uspjehe.
Zatim, postoji i demagnetizirani čovjek. On je pun strahova i sumnji. Prilike mu stižu a on si govori: “Mogao bih propasti; izgubiti sav novac; ljudi će mi se smijati”... Ovaj tip čovjeka neće daleko dogurati u životu zbog toga što će ako se boji ići naprijed i zbog toga će jednostavno ostati tamo gdje je. Postanite magnetizirani čovjek i otkrijte vrhovnu tajnu vjekova.
Murphy, Joseph. The Power of Your Subconscious Mind (p. 5). Martino Fine Books
Fotografija: Vanja L.
