Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Hrvatski recept za depresiju: 10 minuta prijenosa iz Sabora

Prošli tjedan sam bio na operaciji. Prošlo je sve ok i pustili su me iz bolnice na kućnu njegu. Rekla mi je doktorica na rastanku kako mi sada predstoji oporavak te kako je ključno puno odmarati, spavati, oporaviti se.

Autor Domagoj Knežević / Takeabreak.com.hr

Uživaj sad, ne radiš, na bolovanju si. Odmaraj se. Ne živciraj se, gledaj televiziju. Ne izlazi van. Miruj. Kako sam inače dosta cendrav dok sam bolestan, a sada sam još bio i na operaciji - onoj pravoj koja je uključivala i boravak u bolnici, nije mi preostalo ništa drugo nego poslušati savjet liječnice. Zna žena što je potrebno za oporavak i tko sam ja da dvojim oko toga. Doktorica zna o čemu priča. Školovala se za to, ima diplomu. I to onu pravu. Pravu pravcatu.

Ovo s „fejk“ diplomama je ionako potpuno krivo shvaćeno.

Meni je još uvijek neshvatljivo da je netko, konkretno „neka“ aplicirala za radno mjesto u Ministarstvu s lažnom diplomom. WTF?!? Hellloouuu.

Nije dotična pokušala doći do sezonskog posla naplate parkinga u Makarskoj. Ili poslu prodavača „Made in China“ suvenira na štandu u Rovinju gdje uvjeti za obavljanje posla ne zahtijevaju baš i diplomu.

Uz dužno poštovanje prema prodavačima suvenira i inkasatorima na parkinzima. Svaki posao koji se pošteno radi je čestit. Da se razumijemo, ne osuđujem i ne želim nikog uvrijediti. Ovo je samo usporedbe radi.

Gospođa se zaposlila u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. S lažnom diplomom. Da, to je moguće.

Gospođo draga, divim se vašim mudima. Respektiram vaše testise do neslućenih razmjera jer za ovako nešto fakat treba imati hrabrosti. Ja se ne bih usudio. Nikad.

Da, treba imati muda.

Istovremeno me i strahovito ljutite jer ste svojim činom, a imajući na umu instituciju u kojoj radite i koju zastupate pljunuli u lice svima onima koji su do svoje diplome došli na pošten način. Poštenim radom, odricanjem. Neki s više muke, neki s manje, ali pošteno. Može vas biti sram. K tomu ste još do bola isprovocirali šeficu pa će sada resorna ministrica potrošiti pišljivih 2,25 milijuna kuna na provjeru svih diploma iz sustava obrazovanja.

Njih gotovo 90.000. Pa zar se ti novci ne mogu potrošiti na nešto pametnije? Zapitajte se.

Bitno da klinci matematičari nisu imali novca za odlazak na olimpijadu. Za to se nema, a dvije milje kuna za provjeru diploma se ima. Fuj.

Spolni život plošnjaka

Ovih dana se dosta spominje izraz „non paper“. To je sada moderno, isto kao i gospodin pi*da vam materina Toni.

Prema hrvatskom jezičnom portalu non paper je: dipl. neslužbeni diplomatski dokument kojim se iznosi neki prijedlog, formulacija, nacrt, amandman ili sl., s kojim se autor ne želi formalno identificirati, »papir koji ne postoji«

Gospođa iz Ministarstva znanosti i obrazovanja je u stvari imala non paper diplomu. To je k'o diploma, ali ova je non paper. Mislim, je ona u papirnatom obliku (loš falsifikat), ali je to ustvari non paper diploma pa molim ministricu Divjak da uzme u obzir tu opciju, sankcionira „imam non paper diplomu“ gospođu i zaboravi na ovo nepotrebno trošenje novca.

U Tonijevom stilu - potrošite novce na pametnije stvari pi*da mu materina. Ako ne znate na što, pogledajte malo fotke osnovne škole iz Oklaja pored Knina. Sve bi vam trebalo biti jasno. Usporedite malo te fotografije s crkvom u Kninu. Pametnom dosta.

Imajte muda kao vaša bivša djelatnica pa skoknite do škole u Oklaju pa djeci ispričajte sve o školi za život. Probajte. Ništ' vas ne košta. Diplomu imate.

Da se vratim svojoj doktorici s pravom diplomom. Poslušao sam sve upute koje mi je dala i ok, bolovanje – here I come.

Oporavak i nije baš krenuo u nekom željenom smjeru i ne znam što sam si ja zabrij'o u glavi, ali zato se i zove oporavak tj. bolovanje, a ne godišnji.

Jako sam se veselio bolovanju jer ću konačno moći gledati televiziju do mile volje jer u uobičajenom radnom ritmu uz putovanja i sve ostalo jednostavno ne stignem.

Možda pokoju epizodu neke serije, obavezno vijesti i that's it.

Tu priča s gledanjem televizije prestaje.

Tako da sam u glavi napravio dobar plan kako ću dane provoditi mijenjajući programe i gledajući sve one fantastične dokumentarce na National Geographicu.

Čovječe, pa to je izvor turbo zanimljivih stvari.

Saznao sam podosta o razmnožavanju plošnjaka. Pazi triviju: plošnjaci su dvospolci i prilikom razmnožavanja jedan plošnjak pokušava oploditi drugog plošnjaka s time da niti jedan od dvoje plošnjaka ne želi biti oplođen jer onda mora brinuti o mladima što jako mijenja dotadašnji lifestyle plošnjaka i oplođeni se plošnjak tada mora više truditi oko pribavljanja hrane i sveg ostalog što donosi oplodnja. Komplicira mu se život.

Ako ovo nije sebično - ne znam kaj je?!? 

Uglavnom, plošnjaci se znaju boriti i do sat vremena ne bi li pokušali oploditi jedan drugog, a kad to bude gotovo – svak' na svoju stranu. Totalni one hour stand.

Jedan plošnjak postaje mama, a ovaj drugi odlazi i nikada više ne pita za svoj pomladak.

Pa plošnjaci, pi*da vam materina – ovakvo ponašanje je društveno neprihvatljivo.

Gledam i ne vjerujem u ono što vidim

Doktorica je savjetovala mirovanje, odmor i što manje stresa. Slušam naputke, ležim u dnevnoj sobi, ugodno pokriven dekom. U kući mir i tišina. Oporavljam se od operacije. Mijenjam programe, tražim nešto zanimljivo. O plošnjacima znam sve.

U nekom trenutku zaustavio sam se na prijenosu sjednice Hrvatskog sabora. Da, i toga ima.

Znao sam i prije da postoje redoviti live prijenosi, ali nekako me baš zaobišlo gledanje sjednica. Možda i bolje, jer ovih deset minuta koje sam pogledao – bolje da nisam.

Tih desetak minuta gledanja prijenosa zasjedanja Sabora je u meni izazvalo lavinu emocija. Istovremeno sam bio šokiran, iznenađen, ljut, razočaran, očajan, raspižđen, ogorčen.

Sve to u četvrtak, 24.01.2019. u 10 sati i 59 minuta.

U sabornici je sjedilo slovom i brojkom 21 (dvadeset i jedan) zastupnik plus jedan za govornicom. Da budem pošten, treba ubrojiti još predsjedavajućeg i dodatnih troje ljudi uz njega. Ako sam se i prevario u brojanju, dodajmo još četiri, zaokružimo. Ukupno je tog četvrtka u Hrvatskom saboru sjedilo dvadeset i devetero ljudi.

Pa dobro, pardon my french - pi*da mu materina – koji $#$“##?/ Četvrtak je, 11 sati i ako se ne varam, zastupnici su imali mjesec dana pauze. Od sredine prosinca do sredine siječnja. Započeli su s radom 15.01. nove godine što znači da su imali dovoljno vremena za uživati u blagdanima, jesti odojke i sarme, skoknuti na skijanje s obiteljima i puni radne energije i elana trebali su se jako fresh vratiti u saborske klupe.

Pa dobro gospodo saborski zastupnici gdje ste 24.01.2019. u 10:59 ako niste na svom radnom mjestu? Gdje? Nakon mjesec dana godišnjeg.

Ovo je tragedija nad tragedijama. Sramota nad sramotama. Tuga nad tugama.

Brutalna realnost hrvatske politike i hrvatskih političara koja udara ravno u pleksus, podmuklo udara ravno u grlo i ne da disati, guši…opako guši, a sve to na naš račun.

Tvoj, moj.

Bilo je zaista gadljivo gledati u televizor u tom trenutku. U praznu sabornicu. Gospoda saborski zastupnici, njih ukupno 122 jednostavno je odlučilo ne doći na posao u četvrtak, 24.01. u 10:59.

Ne znam je li ova ekipa koja je sjedila uz predsjedavajućeg na popisu zastupnika ili ne. Ja sam računao da jesu. Ako nisu, onda je ta brojka još i tužnija.

Od 151-og zastupnika koliko ih ima u 9. sazivu, njih samo 29 taj dan je odlučili raditi. SRAMOTA. SRAMOTA. SRAMOTA.

Saborska ispričnica košta 150 kuna

Još više boli činjenica da saborski zastupnici imaju prosječnu plaću u iznosu od 15000 kuna (neto). To je prosjek, neki imaju manje, a neki mlate i po dvadeset tisućica. Usporedbe radi, prosječna hrvatska plaća u studenom prošle godine iznosila je 6267 kuna.

Saborski zastupnici koji ne dolaze na posao primaju prosječnu plaću od 15 tisuća kuna. Po mom mišljenju 15 tisuća kuna previše.

O nedolasku zastupnika na posao se već govorilo jer su ljudi popizdili na ovakav bahatluk pa je Sabor odlučio kazniti sve one koji na posao ne dolaze redovito. Ok, 'ajmo donijeti neki pravilnik da ušutkamo nezadovoljne, a ne zajebemo sebe jer debeloj guski treba mazati vrat.

Pazi ovo – na plaću koju primaju svaki zastupnik prima još i 1500 kuna mjesečnog zastupničkog paušala. Samim time se i plaća povećava za 1500 kuna pa eto već plaće od 16500 kuna. U slučaju da se saborski zastupnik ne pojavi na sjednici, a svoj izostanak ne opravda ispričnicom, odbija mu se 150 kuna, ali….

Tih 150 kuna se ne odbija od plaće. Ne, ne. Tih 150 kuna se odbija od mjesečnog zastupničkog paušala jer nema smisla dirati u plaću. Nije fer. Nije ispravno.

To u prijevodu znači da ako se saborski zastupnik ne pojavi niti jednom u mjesecu na sjednici, on će svojih 15 somova dobiti. Pa dobro, tko tu koga je*e?

Popušit će samo paušal, ali što je soma i po kuna za pravog hrvackog (namjerno s c – ljut sam) zastupnika.

I taj paušal neće biti baš sav izgubljen. Trenutno je u tijeku 11. sjednica Hrvatskoga sabora za koju se zastupnici moraju pojaviti na poslu u siječnju 8 puta, u veljači 12 puta, u ožujku 10 puta i u travnju 6 puta. U četiri mjeseca ukupno 36 puta moraju doći na posao saborskog zastupnika u Hrvatskom saboru, instituciji koja je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Hrvatskoj. Naglašavam PREDSTAVNIČKO TIJELO GRAĐANA i isti ti saborski zastupnici trebali bi zastupati tvoje i moje interese.

Ej, nemojte me predstavljati na ovakav način. Nemojte molim vas.

Ako gospoda zastupnici odluče ne pojaviti se niti jednom u ta četiri mjeseca na poslu i ne prilože niti jednu ispričnicu, to će ih koštati 5400 kuna. Za ista ta četiri mjeseca osim plaće, mjesečni zastupnički paušal iznosi 6000 kuna što znači da im ostaje 600 kuna, a ako se zaigram malo brojkama, za četiri mjeseca nedolaska na posao zaraditi će (u prosjeku) 60600 kuna, a da svoju saborsku pozadinu nisu niti jednom spustili na „tvrdu i neudobnu“ saborsku fotelju. Pa zar ovo nije žalosno. Tužno. Instantno te baci u depru.

I nema tu ljutnje. Sve je to po zakonu. Zakonu koji nismo donosili niti vi niti ja. Oni su. Sami za sebe. Ma prekrasno.

O ostalim dodacima na plaću da ne govorim: naknada za troškove prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za trošak smještaja. Naknada, naknada, naknada.

Tko će meni nadoknaditi živce koje sam potrošio. Tko će meni nadoknaditi traumu koju sam doživio 24.01.2019. u 10:59.

Hrvatski sabor dotaknuo je dno

Zanimljivo je promatrati sjednice ovih radnika udarnika i kad su u okupljeni u nešto širem sastavu. Kad se skupi dio pozicije i dio opozicije. I ovi nezavisni – takvih sve više i više. Praznik demokracije svaki je put kad se u Saboru okupi barem stotinjak zastupnika. Ma milina ih je za gledati.

Neki čitaju novine, neki igraju igrice na mobitelu. Neki čak stave i slušalice u uši pa slušaju. Što slušaju? – tko će ga znati. Možda slušaju prijenos sjednice pa imaju 2 u 1 jer zbog žamora ne mogu sve pozorno pratiti.

Sigurno ne slušaju audio knjige sa savjetima o bontonu jer toga im kronično nedostaje. Gledajući malo Sabor i sjednice unazad par posljednjih godina, ova sveta institucija koja predstavlja građane i nositelj je zakonodavne vlasti u Hrvatskoj pala je na najniže moguće grane i pitam se može li gore. Može li niže?

Mislim da je Sabor dotaknuo svoje dno i nameće se pitanje ima li uopće načina da se iskobelja iz političkog blata u koji je očito duboko zaglibio.

Da razjasnim, ne pratim sjednice cijelosti jer za to nemam želudac. Leopold Sacher Masoch bi to okarakterizirao kao školski primjer mazohizma, a ne želim biti štreber.

Gledam isječke, sažetke, the best of by saborski zastupnici.

Sabor je tako postao privatna kantina za uvaženog zastupnika Pernara koji se ne libi u sabornici jesti jabuku. Halo???

S vremenom je mladi Pernar napredovao pa je pri svom posljednjem saborskom gablecu mlatio komad pizze.

Joj, ti mladi.

Moja baka bi odmah stala u obranu i rekla kako mladi moraju puno jesti jer su u razvoju. Pernar je očito eskivirao neke razvojne faze jer samo pokazuje kako mu kronično nedostaje elementarna pristojnost i bonton. Pernaru, slušajte audio knjige o bontonu.

U temu njegovih verbalnih izlaganja ne ulazim.

Tu je i saborska straža koja je konačno ispunila svoju svrhu jer do sada nisu radili ništa, a u zadnjih godinu/dvije i te kako prebacuju normu. Ne znam koliko puta su morali iznositi pojedine zastupnike izvan sabornice. Ajde, neka su i dečki dobili svojih pet minuta slave. Da imaju onaj osjećaj ispunjenosti – jeeeeee, za svoju plaću smo nešto i radili.

Mi plaćamo taj cirkus

Diskurs saborskih zastupnika, kad rade, posebna je tema i o njoj bi se mogli pisati romani u nastavcima. To bi bile trilogije, stologije…

I tu ne mislim na onaj fini, uglađeni, politički diskurs.

U Hrvatski sabor na velika vrata ušao je onaj najgori rječnik – ulični, birtijaški, neprimjereni, nepristojni.

Svi ponekad opsujemo, ljudi smo od krvi i mesa. I ja ponekad, ne želim moralizirati, ali moraš znati u kojem trenutku se treba pristojno ponašati. Psovanje u Saboru od strane zastupnika je apsolutno neprihvatljivo. Nikada i ni pod kojim uvjetima jer za takvo primitivno, nisko, ulično, birtijaško ponašanje u Saboru nema mjesta. Bar ne bi trebalo biti, ali eto…i Sabor su pokvarili.

Skaču jedni drugima u usta jer si međusobno tepaju s uvaženi zastupnik, gospodin zastupnik, cijenjeni zastupnik, poštovani zastupnik, a pojedinci su još kilometrima daleko od statusa gospode.

S druge strane u sabornici slušamo sve više o klošarima, čobanima, glupim čobanima, kokoškama, tifusarima, idiotima, miševima, štakorima, degenericima koji seru…

Jedni druge časte s k'o vas je*e, a ponekad se zaigraju pa onda jedan uvaženi zastupnik u lice drugog uvaženog zastupnika uperi laser i ometa ga u replici. WTF?!?

Onaj laser koji smo svi imali k'o klinci. Čovječe, pa to je i opasno.

Dva genijalca u ovoj igri su Pernar i Đakić. Isti onaj Đakić koji je neki dan Grmoji rekao da odje*e. Isti onaj Đakić čije je sin prije nekoliko tjedana pravoslavcima zaželio najljepši Božić.

Ne pada jabuka daleko od stabla.

Dobar dio zastupnika i dalje ima problema s prošlosti jer mislim da nema sjednice da se ne spominju komunisti i udbaši, Jugoslaveni. Aktivni su i van sabornice pa po društvenim mrežama nezadovoljne studente nazivaju razmaženim derištima recikliranih komunista, a studenski bunt riješili bi pendrecima i suzavcem. U 21. stoljeću?

Uvaženi zastupniče Glasnović – nije u redu. Fakat nije u redu.

I vječito prebacivanje loptice – dok smo mi bili na vlasti vs. dok ste vi bili na vlasti.

I cijeli taj cirkus mi plaćamo.

Od teatralnih performansa, poklanjanja maketa aviona i bacanja istih, vike i galame nema vajde. To ne koristi nikome, a pogotovo nama građana – koje predstavljate.

Stižu i novi izbori. Razmislite i o tom detalju, ali sumljam da će se nešto drastično promijeniti jer alternative baš i nema. Jedno te iste face, sve okruglije i okruglije samo se izmjenjuju. Ovo sumljam nije nepoznavanje gramatike jer ako može „kulturna“ ministrica Obuljen Koržinek to reći na televiziji, mogu i ja napisati u kolumni.

Ona je ministrica – m i n i s t r i c a i tko sam ja da sumljam u njezino poznavanje hrvatskog jezika.

Siguran sam da ima zastupnika koji se neće pronaći u ovim rečenicama i ne bih želio generalizirati, ali cjelokupna slika nije dobra. Nikako. Totalno je iskrivljena i treba ju poravnati i to pod hitno.

Počnite dolaziti na posao i nemojte nas vrijeđati svojim ponašanjem. Ajd' sjašite više s povijesti, okrenite se budućnosti i pi*da mu materina primite se posla. Konkretnog posla. Posla za koji primate jako konkretnu plaću, a ne zaradite ju. Jako konkretnu plaću. Mjesečni zastupnički paušal ne računam, to je kao neka prolazna stavka.

Nažalost - vaš nerad već godinama nije. 

O autoru:


Domagoj Knežević. Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada. Pratite me na blogu i na Facebooku.

Komentiraj, znaš da želiš
Message