Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Kako reagirati kad netko najavi da ide 'obavit kakalicu'?

Autor Andrea Andrassy

Već danima se svađam sama sa sobom oko ovoga što slijedi. S jedne strane, nelagodno mi je pisat o tome jer znam da će se neki ljudi zgrozit, neki naljutit, a nekima ću samo pokvarit ručak, ali s druge strane, sve češće se nalazim u situacijama koje me tjeraju da pričam o ovome.

Imam jedno pitanje za diskusiju - malo je gadno, defitinitvno nije lunch-friendly, ali ako predsjednička utrka može bit gadna i lunch-unfriendly, može i moje pitanje. Njega barem ne morate čitat svaki dan sljedeće 4 godine i plaćat mu prijevoz.

Unatrag nekoliko godina, uočila sam jednu meni poprilično degutantnu pojavu kod ljudi.

Ne znam je li pojava nova, je li samo stvar u tome da su se ljudi u zadnje vrijeme previše oslobodili ili je do toga da sam unatrag nekoliko godina provela jako puno vremena u društvu raznolikih ljudi, najčešće za stolom za kojim se nešto jede… uglavnom, svako malo se - i to sve češće - dogodi da netko za tim stolom ustane i svima obznani jednu stvar koja realno nikog ne zanima, točno ovim riječima:

“Idem kakati.”

Ima i nekoliko varijacija, tipa “kaka mi se”, “boli me trbuh, nisam kakala od jučer” i slično.

Nadavno sam za večerom od odrasle osobe čula “idem obavit kakalicu.”

Nije uvijek večera u pitanju, nekad je samo kava, često je i doručak - uglavnom, situacije u kojima se ljudi najčešće okupljaju za stolom kad su na putovanju ili sastanku ili nečem trećem što podrazumijeva okupljanje (i što ne bi trebalo podrazumijevat dijeljenje informacija o pražnjenju crijeva).

I meni je svaki put užasno neugodno.

Neugodno mi je jer želim ustat i reć toj osobi da prestane bit neodgojeno smeće i govorit o “kakanju” dok ljudi jedu - ili generalno, dok sjede i imaju uši. Nemam ja ništa protiv da ta osoba ide na wc, drago mi je da ide, ali me potpuno boli briga za detalje.

Ali ne mogu to reć, jer znam što slijedi.

Slijedi uvrijeđeni odgovor: “Pa to je prirodno.”

“Opusti se.”

I najdebilniji argument od svih: “A ti to ne radiš?”

Je, prirodno je, svi to rade, ali meni je prirodno i da ne slušam o govnima random ljudi dok si mažem čokoladni namaz na palačinke koje sam upravo donijela sa švedskog stola.

Ili dok pijem čaj.

Ili dok samo sjedim i ne želim da mi netko servira informacije o svojim govnima kao da su vremenska prognoza.

Prije sam imala spremnu ispriku zbog čega mi to smeta, “sorry, ja sam vizualni tip”, ali i od toga sam odustala jer nema pomoći, pa radije samo prešutim jer znam da ću opet dobit odgovor da je to sve prirodno i normalno i da se JA moram opustit.

A zapravo je potpuno nenormalno smišljat isprike da objasniš nekom zašto ne želiš slušat priču o njegovim govnima.

Na stranu to koliko je bizarno da odrasli čovjek govori “kakanje” - ali zašto uopće moraš specificirat?

Zašto je nekom draže u društvu ljudi reć “idem njatke”, “idem bacit blato”, ili nešto treće - jednom sam čula ženu koja je rekla da se ide istovarit - kad je “idem na wc” sasvim dovoljno ako već moraš reć nešto?

Ne govorim ovdje o djeci koja su još premala i roditelji im nisu uspjeli dovoljno jasno objasnit da se takve stvari ne moraju reć svima za stolom - govorim o odraslim ljudima koji “kaka mi se” smatraju najnormalnijom informacijom koju je sasvim lijepo podijelit sa svima.

A svako malo naletim upravo na takve ljude i bojim se išta prigovorit - čak se i malo nasmiješim da ne ispadne da sam ukočena.

Možda sam okružena krivim ljudima.

Prije par godina sam bila u društvu čovjeka koji se usred ručka ustao i rekao - ne šalim se - da ide u wc namjestit hemeroid koji ga žulja.

Ljudi su se zgrozili - i oni za našim stolom, i oni za stolom do koji su ga imali nepriliku čut - a njegov odgovor je bio da glumatamo finoću i da 2 od 3 osobe u nekom periodu života imaju hemeroide.

Činjenica da 3 od 3 osobe ne žele slušat o tuđim hemeroidima mu nije predstavljala problem - nije on neodgojeni luđak, nego smo mi uštogljeni i ne znamo se opustit.

Doduše, s ovakvim idiotom se većina ljudi nikad neće susrest, ali susrest će se s fekalnim sadistima.

U tu kategoriju bi po meni trebali spadat ljudi koji za stolom (i u ostalim situacijama u kojima nema potrebe) pričaju o dreku - sadisti.

Najgore od svega, tim ljudima nikad nije neugodno.

Čak i kad ih prozoveš i kažeš im da nikog ne zanimaju toaletne avanture nepoznatih anusa, inzistirat će na svom pravu da s tobom podijele informaciju koja te ne zanima - i na tome da je problem zapravo u tebi.

“Idem kakati” - good for you, ali NIKOG NIJE BRIGA.

I meni ne bi trebalo bit neugodno reć takvoj osobi da je neodgojena, jer JE neodgojena i problem NIJE u meni.

To nije pokazatelj da si prirodan i opušten lik koji se ne srami biti otvoren s ljudima, to je znak da si fekalni sadist.

I menga je prirodna, ali sigurna sam da bi se ljudi za stolom jako uznemirili da neka žena ustane i kaže “idem iščupat tampon, već se jako nasaftao.”

“Idem ispraznit menstrualnu čašicu.”

Normalno da bi se uznemirili, kao što bi se uznemirili i da netko za stolom spomene riječ iscjedak.

Jednako prirodno kao i sve ostale tjelesne izlučevine, jednako ružno za čut kao i “idem kakati.”

Ali ti “kakači” nekako ne prihvaćaju da su njihove najave o planovima u wc-u išta sporno.

I ja ispadam problem.

Neopuštena, problematična osoba koja narušava nečije demokratsko pravo da podijeli svoje kronike debelog crijeva sa svima koji se nađu u blizini.

Rekla sam da je gadna tema, ali u zadnjih mjesec dana sam dvaput za stolom čula da netko ide kakati, što je triput previše pa me zanima - je li stvarno problem u meni?

Jesam li ja potpuno ludi, nerazumni društveni diktator koji se bori protiv slobode govora - ili je ipak problem u fekalnim sadistima koji ne poštuju moje pravo da ne znam detalje o njihovim crijevnim navikama?

Meni je sasvim logično da je problem ovo drugo, ali kad god sam se pobunila, dobila sam osudu, pa stvarno više nisam sigurna.

To je moje pitanje za diskusiju.

Isprike svima kojima je ovo bilo pregadno i onima koji su ovo čitali za vrijeme ručka.

Neki će reć da niste dovoljno opušteni, što naravno nije točno - samo ste normalni.

Ili možda ipak niste? Ne znam.

I isprike što sam kolumnu posvetila temi koja vrvi govnima - možda nije tema od neke prevelike društvene važnosti, ali ponavljam, barem joj ne morate plaćat prijevoz 4 godine.

Komentari 4
Komentiraj, znaš da želiš
  • Default avatar - Lollica31
    Lollica31 Srijeda, 13.11.2019. u 16:07

    Zasto sam ovo uopce citala??!. Ne,nije normalno to reci,kaze se:idem na wc i tocka! U kakvom se ti drustvu kreces?!

  • Default avatar - jasnaaaa
    jasnaaaa Četvrtak, 14.11.2019. u 09:22

    Nije normalno to govoriti,mozda prestanu🤔...sumljam

  • Avatar ras al' gaddimmi
    ras al' gaddimmi Srijeda, 13.11.2019. u 17:30

    "toaletne avanture fekalnih sadista" - hhahaaah!!!))) osobno - ako baš moram negdje najaviti svoju putanju, najdraže mi je reći da moram skoknut do kancelarije...

Message