Ljudi, ja sam izliječena! Lagana i slobodna od okova prošlosti...

Isto tako vjerujem i da niste imali potrebu dangubiti na društvenim mrežama i ljudima slati generičke čestitke i slike obojanih jaja i zečeva, te da ste radije proveli svoje dragocjeno slobodno vrijeme gledajući u oči vaših najmilijih.

Moja super odluka da se maknem aplikacije s telefona podarila mi je vrijeme i prisutnost u vlastitom životu. Ali nije li Facebook toliko prihvaćen, da čak i poslovna komunikacija teče preko njega?! Kada sam vidjela da u inboxu imam toliko i toliko nepročitanih razgovora, pokleknula sam pred znatiželjom i instalirala Messenger samo da vidim je li moja ideja za slikovnicu koju radim sa dream-team kolegama prošla. Ta-daaam! Dočekala me horda čestitki za Uskrs, a većina od nepoznatih ljudi. Čak sam dobila i nekoliko Whatsapp i SMS poruka s brojeva koji nisu u mom telefonu i koje su glasile: Isus kuca na tvoja vrata… Hm, to mi izgleda kao da osobe koje to šalju toliko ne vjeruju u to što pišu da imaju potrebu da svi ostali povjeruju tako da mogu konačno i oni. Naporno.

ANĐA MARIĆ: Bila sam ovisna o društvenim mrežama, ali izliječila sam se!

Neki dan izašao je divan tekst od Ide Prester o Isusu koji nije bio nimalo takav kakvi su oni koji ga najčešće spominju. I ja mislim da taj genijalni lik nikada nije htio da vjerujemo u njega nego da vjerujemo kao on. Isto tako, on nikada nije rekao polubraćo i polusestre, nikada nije radio razliku između njega i drugih ljudi i nikada nije rekao - ja sam jedini sin Božji, a vi ste vanbračna djeca. Uostalom, kako i Ida kaže, on je bio vanbračno dijete i baš ono što ovi samozvani božji tumači i tobože pravi vjernici najstrože osuđuju.

Da mi ne drže prodike zašto (oni misle) da mi se desila bolest i da nije ljubav koja me oslobađa od tereta prošlosti nego Isus jer sam uvjerena da bi im taj isti Isus opalio šamar kada bi to čuo. Vjerovatno ne bi jer je on bio utjelovljena ljubav i razumijevanje a ja još nisam tamo. Uostalom, ni ne znam što je bio, Bibliju su pisali ljudi 200 godina nakon njegove smrti tako da je sve to rekla-kazala pričica koja se puno puta prepisivala i prilagođavala vlastodršcima tadašnjeg vremena, ali imam osoban feeling da je Isus bio jako kul – što je samo moje mišljenje.

Ove riječi koje se pripisuju Buddhi mi se zato jako sviđaju:

Vjerujte, ne zbog nekih starih rukopisa u kojima tako piše, vjerujte, ne zbog nacionalnog uvjerenja, vjerujte, ali ne zato što ste od malih nogu odgajani tako da vjerujete, vjerujte zato što ste razumjeli i potom analizirali i tek tada će ta vjera donijeti dobro vama i drugima. Vjerujte i živite po svom uvjerenju i pomozite drugima da tako žive.

Ove sam praznike provela sa najboljim prijateljem i bivšim dečkom koji me posjetio u Zagrebu, a onda smo zajedno otišli u Sloveniju, na druženje s njegovom obitelji. Na nagovor mog sina spavala sam kod njega, u kući u kojoj sam nekada živjela. Pretvaranje prošlosti u ljubav omogućilo mi je slobodu od teških uspomena prošlosti i bez puno razmišljanja rekla sam da sinu nakon što mi je potvrdio da je pitao za dopuštenje tatu i baku. Kakva divna promjena! Prvu put nakon toliko godina, posjetila sam Ljubljanu i vidjela zašto sam je toliko voljela. Čak i susret sa bivšom svekrvom i druženje s njom i bivšim mužem, pokazalo mi je zašto sam voljela živjeti sa njima. Proveli smo divno večer na opće oduševljenje našeg Gašpija.

Odlučili smo da je najlakše da spavam u Gašpijevoj sobi koju dijeli s bratom, koji je s mamom bio na praznicima kod druge bake i djeda. Neko smo se vrijeme prije spavanja družili samo nas troje.

Primož I ja smo pijuckali vino i razgovarali, a naš sin nam je puštao glazbu i svako malo nas grlio. Primož me pitao kako mi je sada kada Gašpi živi s njim – rekla sam mu da mi je važno samo da je sretan i da sam mu zahvalna što se tako lijepo brine o njemu. Ispričala sam se Gašpiju što smo bili tako sebični i što smo se godinama svađali i ponašali kao idioti, a on nas je grlio i rekao nam: “Ma, meni ste baš super i volim vas oboje.” Mislila sam si, kakva sreća što su djeca tako programirana da uvijek vole svoje roditelje i pamte samo dobre stvari, a moje srce je opet oticalo i imala sam osjećaj da će eksplodirati od ljubavi i sreće.

Eto, to su bili moji lijepi obiteljski praznici. Sada vidim komentare ljudi ispod fotke gdje smo Gašpi, Matjaž i ja jučer u Piranu, i vidim da ljudi misle da imam novu vezu i da sam tog čovjeka odmah nazvala očuhom svog sina. Hahaha, ljudi su stvarno blesavi! To se zaslužuje a ne proglašava: njih dvojica su bliski već sedam godina i bili su to i bez mog utjecaja, njihova veza je njihova, nemam ja ikome išta određivati. Opet shvaćam da svi govore samo o sebi i da svatko ima svoje mišljenje bez obzira na to što je istina.

ANĐA MARIĆ: Svima sam oprostila osim samoj sebi i to me najviše boli