Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Najbolja odluka ove godine: Svi bi trebali na more izvan sezone

Uvijek sam putovanja vezala uz one atraktivne periode godine poput ljeta (na našim otocima) ili Nove godine (u inozemstvu).

Autor Nina Slišković Goleš (Sponzorirani članak)

Nemojmo se lagati, svako putovanje je prekrasno na svoj način i naravno da kad se vratiš doma prepun uspomena, suvenira, fotografija, poklona i doživljaja ne žališ ni trena za tim što je možda bilo malčice prenaporno ili što si cijelo vrijeme proveo u organiziranoj grupi turista promatrajući kako se svijet oko tebe odvija, umjesto bivajući dijelom njega. Kad na papir staviš sve pluseve i minuse, uglavnom suma bude ta da si se vratio bogatiji. Ali jedan novitet koji sam slučajno otkrila u svojoj 29. godini života, a koji direktno seli na listu prioriteta, su putovanja van sezone.

Ako želiš odmoriti dušu i napuniti srce, nagraditi se za sve one stresne ponedjeljke i odgođene masaže, za sve one prerane alarme i preskočena uživanja, ali i riješiti se nakupljenog umora – daj priliku putovanjima van sezone.

U trenutku kad mi je tijelo poslalo signal da dalje više tako ne ide, stala sam na kraj tom začaranom krugu neudovoljavanja sebi i u prostranstvima interneta naišla na Megabon.eu, stranicu specijaliziranu za turizam na kojoj sam u doslovno tri klika kupila paket po akcijskoj cijeni za wellness vikend na Pagu.

More u kombinaciji s proljećem je već dobitak na lutriji kad se želiš odmoriti, a onda kad se u to ubaci još i malo masaža, tretmana, bazena, sauna svih vrsta i oblika, te jacuzzija... Mislim da bolje ne ide.

Ponuda koju sam upiknula (vjerujte mi za smiješno malene novce) je ispunila sva moja očekivanja, u biti rekla bih i da ih je nadmašila. Hotel Pagus koji izgleda baš kao sa slike je bilo prvo iznenađenje u nizu. Ne znam za vas, ali ja sam se na tom polju u životu svega nagledala. Za hotelom ne kaska ni pogled na more ujutro direktno iz kreveta, kraljevski doručci i večere nakon kojih ti treba pola sata da dođeš sebi od te silne fine hrane, usluga koja je cijelo vrijeme bila na razini, a onda i taj wellness centar u sklopu hotela u kojeg zakoračiš i imaš osjećaj da si kao u onom nekom filmu kroz ormar ušao u drugi svijet u kojem svi pričaju tiho, nasmijani su, zrače nekim mirom i odmah te, htio – ne htio, uvedu u to stanje odmora – u pravom smislu te riječi.

Sve ono što je na stranici Megabon.eu bilo navedeno u paketu kojeg sam kupila i zvučalo već tako, na papiru, nevjerojatno dobro, u stvarnom svijetu je postalo još i bolje. Nisam još ni sabrala dojmove kako spada, niti raspakirala kufer do kraja, a već sam krenula s pretraživanjem njihovih ponuda za prvi svibnja i ljeto. Jednom kad se zaraziš virusom putovanja, teško ga se možeš riješiti, tako da kufer možda i ostane neraspakiran.

Što se Paga tiče, bez previše dvojbi bih rekla da je to idealan otok za vikend putovanja. Prvenstveno jer u jednom vikendu imaš dovoljno vremena za obići ga uzduž i poprijeko, od one njegove pustoši od koje ti zastaje dah i na trenutke nisi siguran jesi li na zemlji ili na mjesecu, preko tih modrih i beskrajnih panorama u kojima ne znaš gdje završava more a počinje nebo i koje su sličnije slikama nego stvarnosti, pa sve do malog Luna na samom sjeveru otoka, mjesta s najstarijim maslinicima u Europi što samo po sebi već zvuči fascinantno, ali vjeruj mi ni upola fascinantno koliko to čudo prirode uživo izgleda.

A ima nešto posebno čarobno i u životima tih naših otoka kad ih uhvatiš u njihovom uobičajenom, polaganom ritmu.

 

Ima nečeg čarobnog u tim otočkim životima u nekom tamo travnju, veljači ili studenom. U tom spokoju ima nečeg što liječi dušu. U toj tišini u kojoj ne čuješ ništa osim vlastitih misli i koraka ima nečeg što ti donese mir od glave, preko srca, do pete dok udara u kamen. Ima nekog šarma u tome da se tiho prikradaš lokalcima i promatraš ih dok hvataju prvo konkretno ovogodišnje sunce, osluškuješ teme njihovih jutarnjih ćakula, zavidiš im iz daljine na nepodnošljivoj lakoći postojanja koju si zatekao tu. Nebo je plavo, more još plavije, u samostanu benediktinki se subotom ujutro prodaju najbolji baškotini koje je svijet ikada okusio, vrijeme teče polako, a život je jedan... meni se čini kako ovdje postoje ljudi koji su sve to davno prokljuvili.

A post shared by Nina Slišković Goleš (@ninasliskovicgoles) on

U tim otočkim životima u nekom tamo travnju, svibnju ili studenom. U tom spokoju ima nečega što liječi dušu. U toj tišini u kojoj ne čuješ ništa osim vlastitih misli i koraka ima nečeg što ti donese mir od glave, preko srca, do pete dok udara u kamen. Ima nekog šarma u tome da se tiho prikradaš lokalcima i promatraš ih dok hvataju prvo konkretno ovogodišnje sunce, ono koje grije do kostiju, osluškuješ teme njihovih jutarnjih ćakula i zavidiš im iz daljine na nepodnošljivoj lakoći postojanja koju si zatekao tu.

Nebo je plavo, more još plavije, u samostanu benediktinki u Pagu se subotom ujutro prodaju najbolji baškotini koje je svijet ikad okusio, vrijeme teče polako, a ti se podsjetiš na činjenicu da je život jedan.

Samo jedan i prekratak da u njemu ne bi pronašao vremena za odmaranje i uživanje.

O autorici:


Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.

NINA SLIŠKOVIĆ GOLEŠ: Prekinite taj začarani krug i udovoljite si, zaslužili ste
Powered by:
Message