Ne treba mi naslov, imat će ga Hrvatska

A možda smo mi svi krivo shvatili Kolindu kad je u pobjedničkom govoru rekla da će Hrvatska bit najbolja zemlja u EU i svijetu. Možda je samo mislila na nogomet.

Sad se već stvarno nadam da ćemo osvojit Svjetsko, zamisli kak bi to bilo super.

Bilo bi još bolje da se ovako masovno znamo okupit i kad su izbori i prosvjedi za važne stvari, ali nećemo sad o tome, to su teme za kišne rujanske dane kad nisu godišnji i kad nismo nadgorirani nogometom.

Drogometom.

Priznajem, ja sam jedan od onih šupaka koji su za nogomet zainteresirani tek kad postoji neka šansa da nešto i osvojimo. Malo mi je bed radi toga, malo se znam osjećat licemjerno dok vičem AJMOOOOO iako do prije dva tjedna nisam gledala niti jednu tekmu, ali Bože moj - tko je bez nogometnog grijeha, nek prvi baci kamen iz Međugorja.

Ironično je to zapravo, pravedno čak, to da će Hrvatska možda rasturit prvenstvo taman kad Mamić više nije Hrvat.

Meni bi bilo drago da sve razbijemo.

Neću se skinut i omotat golo tijelo zastavom ako se to dogodi… Vidim da je trend najavit nešto tog tipa u medijima. Nije da imam nešto protiv, skidajte se, tko vam brani, ali vidim da je većina ekipe koja to najavljuje najčešće već ionako skinuta i na običan četvrtak.

Nije fora ako nije neuobičajeno.

Čudnija bi bila najava dolčevite.

Ili da HRT najavi da će pustit neki super film.

Ali dobro, drago mi je da napokon osjećamo ponos kao narod.

Imam osjećaj da je u Hrvatskoj cijelo vrijeme neka nacionalna norijada koja je zahvatila sve generacije.

Kao da smo se na trenutak pomladili.

Ja jesam dok sam gledala tekmu na Zrinjevcu.

Svi smo u trenutku pobjede bili barem 10 godina mlađi.

A onda je došla ponoć i ja sam ostarila.

Navršila sam 33 godine ovu nedjelju. Ili ove nedjelje? E jebi ga, ne znam.

Tisto nedeljo, Slovenci to imaju jednostavnije riješeno.

BTW, prije par tjedana sam naučila najbolju slovensku stvar na svijetu.

U goste mi je došao prijatelj iz Slovenije i tijekom večere pričao relativno dosadnu priču o ljetovanju, s jednim upečatljivim detaljem:

“Mi smo jednom išli na more kod moje hladne sestrične…”, rekao je i htio nastavit dalje kao da je rekao najnormalniju stvar na svijetu.

Was?

Hladna sestrična.

Pitala sam ga kako to misli “hladna.”

“Pa hladna, mrzla sestrična” kaže on i čudi se.

“Vi to nemate?”

Uglavnom, da ne duljim, “mrzla sestrična” je slovenski izraz za sestričnu u drugom koljenu i ako to nije najbolja stvar koju ste ikad čuli, ne znam šta je.

Mislim, kad bolje pogledaš, i koljeno je jednako glupo ali nekako ipak ima smisla.

Hladna sestrična zvuči jezivo.

Hladna sestrična.

Hladna teta.

Hladni stric.

Zvuči ko da si ih pobio i da ih čuvaš u škrinji pored smrznutih porcija bolonjeza zapakiranih u kutije od sladoleda.

To su najgore kutije - misliš da je sladoled, poveseliš se, a kad ono, bolonjez.

Eto sad kad znate za hladnu sestričnu, možemo se vratit mom rođendanu.

Trideset i tri godine.

Isusove godine, znaju reć ljudi.

Ili kako mi je rekla mala Ella Dvornik, 7 do 40.

Da ju ne volim, naljutila bi se, ali volim ju pa ne mogu.

Plus, znam da ona voli starije pa je to sigurno napisano kao kompliment.

A i godine su ionako teške samo onoliko koliko im ti daš kila.

Nekima je 33 stvarno 7 do 40.

Nekima je 33 samo 23 + shipping and handling.

Voljela biH reć da sam mudrija nego s 32, ali to bi značilo da nisam u nedjelju u 4 ujutro poslala frendici glasovnu poruku koja je završavala s “ne vjeruj nikom.”

Izlasci postaju sve kompliciraniji u vrijeme kad postoji toliko prekrasnih tehnoloških načina da se osramotiš.

Instagrami, Fejsbuci, Whatsappovi i Snapchatovi - svaka minuta je nova šansa za pogreb dostojanstva.

Ali bilo je lijepo, ponekad se isplati na jednu noć zaobić dostojanstvo.

Barem tu i tamo, na rođendan.

Dobro je za dušu.

Smiješno je to kako kad imaš 23, misliš da su 33-godišnjaci već “stari”, posloženi ljudi koji znaju sve pametne stvari koje ćeš ti tek naučit. Sjećam se kad smo s 23 izlazili u klubove i komentirali kako je četvrtkom šugavo jer tad bude “starija” ekipa. Ti stariji su uvijek imali između 30 i 35.

Sad sam ja ti “stariji” i ne znam pola toga što sam mislila da ću znat u Isusovim godinama.

Nisam ni napravila pola toga što sam mislila da hoću.

Tipa, bila sam sigurna da ću sa tih “starih” 33 imat djecu i muža. Ili barem djetinjastog muža.

Ali nemam. Ne znam kako mi i dalje dozovljavaju da imam Domovnicu.

Nisam postala osoba koja se redovito bavi sportom.

Nisam obnovila znanje njemačkog, a rekla sam da ću se sigurno upisat na neki tečaj.

Nisam napravila 70 posto stvari koje sam mislila da ću sigurno napravit do sad.

Ali napravila sam hrpu stvari koje nisam očekivala.

Izdala sam knjigu.

Zaljubila se preko svih granica.

Odljubila se. (This just in).

Naučila sam napravit burek, od nule. (Negdje na svijetu postoji osoba koja je ovo pročitala kao “burek od nule” i iznervirala se jer burek može bit samo od mesa.)

Dosta sam toga naučila slučajno i usput, a za sljedeći rođendan si želim zadat zadaću jer neke stvari moram naučit i namjerno.

Ima puno stvari koje mi se ne sviđaju na meni i koje bi trebalo popravit.

Karijesi koje imam na životu.

Neki su veliki karijesi, neki samo male, smeđe točkice koje se mogu pobrusit uz dodatak sitne plombe.

Ali ima stvari koje treba pobrusit, definitivno.

Svi ih imamo.

Neku pizdariju na kojoj trebamo poradit da bi bili bolji.

Netko možda previše puši.

Netko ždere slatko u ponoć.

Netko pogazi gliserom Talijane.

Svi imamo nešto na čemu trebamo poradit, a ovo je moj popis i domaća zadaća za sljedeći rođendan.

Možeš si posudit neke dijelove ako želiš i prepisat ih u svoju zadaću.

Kak smo ono morali pisat? Mislim u centar bilježnice.

Domaći rad

11.7.2018.

Zadaci za bolju Andreu:

Prvo i najvažnije, počni pit vodu. Svake godine kažeš da ćeš si dat u zadatak da piješ više vode i SVAKI put sjebeš. U čemu je problem? Imaš pipu. Imaš čaše, stoje iznad pipe. ZAŠTO ne možeš osam puta u danu napunit tu čašu vodom? Imaš i staklene boce koje kvartalno kupuješ u ikeama “da držim vodu u njima” i OPET ne piješ vodu, a boce ti stoje na podu u špajzi i skupljaju sve nesretne pauke i noćne leptire koje zalutaju u njen hladni mrak. Galopiraš prema 40, ne hidratiziraš si sustav, posušit ćeš se do četrdesete kao palačinka koju ostaviš na otvorenom. Nitko nije dovoljno mlad da si uskraćuje vodu, prestani bit lijena. Zato i imaš migrene, jer ti mozak vodu vjerojatno mora povlačit iz mjehura.

Prestani bit bahata. Ozbiljno sad, bahata si. Bahata si prema ljudima u prometu kad ti se žuri. Bahatiš se kad ti netko komenitra nešto i nije ti dobro sjelo jer si taj dan živčana. Bahata si prema bahatom vozaču oobera. Prestani bit bahata. Prvo, jer to samo dodatno podiže tenzije, što nije dobro za dušu i drugo, možda još važnije, jer imaš METAR I 67 a bahatiš se kao da imaš metar i LeBron. Pitanje je dana kad će ti netko izać iz auta i natamburat te, prestani bit mali Zdravko Mamić jer te neće ni Međugorje spasit. Ali s druge strane, take no shit. Samo nauči izbrojat do deset tu i tamo, 80 posto situacija u kojima se uzbuđuješ možeš odratit sasvim smireno.

Odi popij vode svaki put kad se imaš potrebu svađat, win-win.

Nauči se parkirat u rikverc. Petnaest godina voziš auto, PETNAEST. Djeca koja su se rodila kad si ti položila vozački su u debelom pubertetu, a ti i dalje ne znaš uć na parkirno mjesto zguza? Kaj je s glavom? Znam da se bojiš, al prestani bit glupa. Isus je u tvojim godinama odriješio čovječanstvo od grijeha, a ti ne možeš uparkirat unatrag? Sram te može bit, ne zato što ne znaš, nego zato što se ne želiš ni potrudit naučit. Odriješi čovječanstvo svojeg lošeg parkiranja, nije komplicirano.

Napiši knjigu. Gotova je od 2015., samo ju trebaš natipkat i lažeš da ne stigneš. Nije, nego ti se ne da. Lijena si počet. I ne samo to, bojiš se da nećeš uspjet. Bojiš se da je prva knjiga izletila slučajno i da nemaš to u sebi. “Talent is a wonderful thing, but it won’t carry a quitter” - rekao je Stephen King. Prestani smišljat izlike zašto nešto ne stigneš jer znaš da sereš, a najgore je kad osoba za sebe zna da sere.

Čitaj više. Plačeš da premalo čitaš, a svaki put kad imaš vremena gledaš serije. I još si na mobitelu dok ih “gledaš.” Trošiš mozak na mobitel dok glumiš da gledaš seriju i lažeš da ne stigneš čitat knjigu. Ovakvu konstrukciju ne bi ni Horvatinčić osmislio. Čitaj više, znaš da si dugoročno sretnija kad to radiš.

Prestani govorit “čut ćemo se za kavu” ljudima s kojima ne želiš pit kavu. Svake godine si obećaš da ćeš prestat i svake godine uspiješ ne prestat.

Prestani govorit “nije bed” kad netko stalno kasni. To si već jednom probala i bilo je super. Ako ljudi koji stalno kasne stalno slušaju da “nije bed”, nikad im neće bit bed. Reci ljudima da su šupci kad su šupci, neki možda stvarno ni ne znaju.

Prestani govorit “nije bed” za sve ostale stvari za koje ti JE bed, ali ne želiš ispast naporna. Ponekad je bolje bit naporan drugima nego sebi.

Češće jedi krumpir salatu i flekice sa zeljem. To su ti dvije vjerojatno najdraže stvari, a jedeš ih 2-3 puta godišnje. To nije dobar život.

Razvedi se od toksičnih odnosa. Prestani hranit ljude koji tebi bacaju mrvice, ponašaš se ko emotivna pučka kuhinja. S tim da pučka kuhinja barem radi nešto korisno.

Prestani pozdravljat ekipu koja tebe ne bi pozdravila. I prestani pokušavat osvojit naklonost ljudi koji ne žele bit osvojeni. Zbog njih nemaš vremena za ove druge koji bi htjeli osvojit tebe.

Počni se istezat. Kad si imala 13, mogla si napravit špagu. Sad te leđa uklješte kad se sagneš podignut špagu koja ti je pala na pod. Ovo je glup primjer jer koliko često ljudima ispada špaga? Nebitno, izvoli se počet istezat. Zakržljala si. Koljeno ti školjca. Nesavitljiva si. I nemojmo zaboravit spomenut ljudima da su ti se nedavno uklještila leđa kad si podignula LAMPU s poda. Počni se istezat, jednom ćeš se sagnut i ostat ćeš sagnuta.

Prestani miješat šampanjac, gin i mojito kad si vani. Ne samo zato što je potpuno potresno za sutradan, nego i zato što u takvim trenutcima misliš da si jako savitljiva i razgibana, što NISI, već smo definirali (vide supra.)

Češće koristi zubni konac. Znam da ti se ne da, nikom se ne da, ali pusice su slađe kad su desni glađe.

Ošamarila sam se zbog ove zadnje rečenice, znam da je najgora.

I znam da se kaže glatkije ali onda moram napisat slatkije, što je opet isti problem.

Prestani se stalno opravdavat. Morala si sad napisat da znaš da se kaže glatkije jer ne daj Bože da netko pomisli da si užasno glupa. Nek misle, ljudi uvijek nešto misle. Prestani mislit da je to važnije od onog što ti misliš.

Prestani očekivat da će ljudi napravit sve za tebe zato što bi ti napravila sve za njih.

Prestani očekivat od ljudi bilo šta, lakše ćeš disat ako te razočaraju.

Razvedi se od tuđih očekivanja. Većinom si sretna, što je super, ali tu i tamo ti se u kičmu uvuče ideja da nešto nije u redu s tobom jer nemaš dečka i nisi se još udala i “pronašla” u braku. Pa se zbediraš da nešto stvarno nije u redu jer čuješ okolo da bi to bilo u redu. Prestani se pokušavat pronać u tuđoj definiciji točnog, ne postoji točno. Postoji tvoje i tuđe, i svačije je onoliko dobro i točno koliko on odluči.

Prestani prihvaćat ljubavi koje te bodu vilicom u srce. Svatko ima par takvih, koje skuplja kao ružne magnete na frižideru. Prestani prihvaćat ljubavi koje te razapinju, ne moraš, nisi Doris Dragović. I prestani krivit ljude jer su ti napravili stvari koje ti ne bi napravili da im nisi dozvolila. Možeš ti krivit retrogradni Merkur i lazanju u trećoj kući lava koliko god želiš, ali većina sranja koja imaš u životu tamo stoji jer ti ne znaš pustit vodu.

To su možda dva najvažnija zadatka za prolaz.

Pusti vodu.

Pij vodu.

Sve ostalo je bonus.

Sretan rođendan, i nemoj da 34-godišnja Andrea dobije 1 iz zadaće jer se tebi nije dalo.

E i sretno svima večeras na Brexitu, zaslužili smo.

Andreu Andrassy prati i na njenom Facebooku i Instagramu, a nas, BlogBuster, na Facebooku. I Instagramu. 

Fotografija: Karmen Poznić