Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

O ženama koje se ne depiliraju i nama koji ih (ne) osuđujemo

Fina je žena fina na jeziku, ne podriguje, ne prdi, po mogućnosti ne obavlja veliku nuždu, glatka je posvuda, a finoću ostavlja sa strane samo u krevetu?

Autor Nina Bljak / ninabljak.com

Je li licemjerno osuđivati one ljude koji osuđuju žene koje su rekle ne depiliranju ako mi se malo okrene želudac kada vidim njihove dlake?

Cijelo jutro razmišljam o tome. Sjećam se kako smo se u osnovnoj školi smijali vjeroučiteljici koja nije brijala noge, gledajući u njezine guste dlake koje su se nazirale kroz prozirne najlonke. Bilo nam je odvratno što jedna žena svoje dlake besramno pokazuje
drugima. Tada sam to povezivala s njezinom vjerom u boga. Zamišljala sam guste crne dlake ispod halja svake časne sestre.

Zamišljala sam boga koji je rekao ne britvicama, trakama za depilaciju i vosku. Danas se ne mučim odgonetnuti zašto naša vjeroučiteljica nije htjela brijati noge.

To je, na kraju krajeva, samo njezin izbor i odluka i nitko joj ne bi trebao zamjerati.

No činjenica je da joj se cijeli razred smijao. Nismo imali ni deset godina, a već smo „znali“ da je to nešto sramotno, nešto što je ružno i nešto što te čini neprivlačnom.

Žene moraju biti glatke i mekane. Muškarci su tada morali imati dlakave potkoljenice, ruke i prsa. Ne znam vrijedi li to i danas. Netko svoje muškarce voli mekane. Vjerujem da postoje i oni koji svoje žene vole prirodne, no činjenica je da nas od malena uče da žene trebaju biti fine. Fina žena, kako je to jučer rekla moja kolegica - blogerica Tintor, ne psuje. Fina žena ne pljuje na ulici, fina žena ne nosi poderane najlonke. Fina je žena fina na jeziku, ne podriguje, ne prdi, po mogućnosti ne obavlja veliku nuždu, glatka je posvuda, a finoću ostavlja sa strane samo u krevetu? No, i to je diskutabilno i za potpuno drugu temu.

U sedmom razredu, kada su već svima izbile grudi, svima osim meni koja sam imala dva ugriza komarca na prsima, bilo je normalno brijati noge i pazuhe. S jedne strane ženske svlačionice bile smo mi „normalne“, koje smo već uvelike zagađivale okoliš jednokratnim brijačima, a s druge strane stajala je Irena.

Irena je bila veća od svih nas, meni je izgledala kao tetka i Irena se nije depilirala. Djevojčice su prema njoj bile odvratne. Kada smo jednom prilikom išli na plivanje, jedna je grupica Irenu pitala da zaroni, dodirne stopalima pod bazena i ruke pruži prema nebu kako bi nam pokazala koliko je bazen dubok. Dok je neobrijana Irena držala dah pod vodom, mi smo joj se smijali. Smijali smo joj se jer smo bili zli i glupi. Sigurna sam da ste se i vi smijali svojim Irenama, a svima onima koji su u svom razredu bili Irena, iskreno se ispričavam.

Sigurna sam da bi me roditelji ukorili da su znali za nešto od ovoga. Kasnije sam shvatila da o Ireni mogu govoriti ružno jedino kada ne nauči, a dobije pet jer joj je djed nastavnik. Smijati se Ireni jer nije obrijana jednostavno nije OK i zbog toga se poslije škole osjećam loše. Shvatila sam još tada da nije lijepo osuđivati ljude zbog izgleda ili načina života. No moram vam priznati da mi se i dalje malo smuči kada vidim djevojke koje su svoje dlake odlučile podijeliti na društvenim mrežama iako ih ne smatram prljavicama, budalama, hippie idiotkinjama ili luđakinjama.

I gdje onda nastaje problem?

Problem je u tome što društvo kreira pojam lijepog. Koliko god se pokušavala udaljiti od svih konvencija, nametnutih pravila i normi, nekada je to nemoguće.

U tim se trenucima zgrozim nad činjenicom da su se neke stvari toliko duboko uvukle u mene da automatski reagiram na načine na koje zapravo ne želim. Ne želim jer mislim da je tvoje tijelo tvoj hram, a moje je moj, a svatko u svom hramu radi ono što misli da je najbolje.

Na kraju svega, moram vam priznati da se nisam brijala dva tjedna. Niti jedan dio tijela. Imam sreće što nisam najdlakavija osoba na svijetu. Sva snaga mojih dlaka otišla je u ruke, koje depiliram jer dlake na mojim rukama izgledaju ružno i neuredno. No trenutno ih puštam i skrivam ispod zimskih majica. Kažite mi onda, jesam li licemjerna kada skrivam svoje dva tjedna stare dlake, a napravim grimasu kada vidim one žene koje svoje dlake pokazuju svijetu bez srama?

 

O autorici:


Nekada žena, nekada djevojčica. Vjerujem u (svoje) snove, ljude i dobrotu. Iako više volim knjige, oduvijek živim u svom filmu. Moje avanture možete pratiti na blogu, instagramu i fejsu.

Fotografija: Martin Peranović 

Komentari 23 Pogledaj sve komentare
  • Avatar stiven
    stiven Ponedjeljak, 07.01.2019. u 16:03

    Nekada su muškarci išli na regrutaciju,a danas idu na depilaciju

  • Avatar Uragan_1
    Uragan_1 Ponedjeljak, 07.01.2019. u 21:13

    Pa zašto raspravljaš ???, Furaj svoj mir....

  • Default avatar - zytel12
    zytel12 Ponedjeljak, 07.01.2019. u 15:59

    Ja osobno ne osudujem nikoga niti se nisam takvima smijao niti rugao samo mi je ljepše vidjeti ženu depiliranu ili barem "podštucanu" tj ljepo uređenu nego neku sa puno dlaka. To je moje mišljenje i ne tražim nikoga da ga dijeli dapace svako ima pravo na svoje. Isto tako su mi ružne brade na muškarcima zato ja svoju brijem (nisam od onih koji ju nemogu pustit jer ne raste jer stvarno je gusta i brzo raste na moju žalost jer se moram često brijati) ali opet sve je do ukusa, a o ukusima se ne raspravlja.

Komentiraj, znaš da želiš

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.

Message