Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se

Sva sreća pa nismo svi isti i ne možemo svi biti na silu sretni

Često slušam o toj čuvenoj pozitivi. Budi pozitivna. Novine, portali, statusi i priče po kavicama su preplavljeni temom pozitive. Svi se nešto furaju na pozitivu i te stvari.

Autor Dragana Stojić

Sponzorirane pizdarije mi iskaču po fejsu i skaču mi po živcima. Kao – samo razmišljaj pozitivno i riješit ćes sve svoje, a vjerojatno i tuđe probleme.
Aha.


Imam dojam da nas drndaju stavom da trebamo biti jake i snažne i moćne. I pozitivne. I onda to za sobom povlači osmijehe i dobra raspoloženja i vedar duh - a sve po želji. Samo poželiš i - hop. Dobiješ i imaš to.


Velik je to pritisak.


Oboliš od raka i onda takva bolesna i umorna i ozračena trebaš se izdizati iznad svega, glumiti ludila i kako si jaka i da, naravno, živiš u inat. Kome i čemu? I zašto? I trebaš biti pozitivna, naravno. I da na kemoterapiju poneseš ružičaste naočale da terapija bolje uspije.


Kad čujem za te čuvene ružičaste naočale, poružičasti mi jetra. Od količine gluposti. Misli pozitivno, traži u svemu lijepo, budi pozitivna, budi jaka u inat dušmanima, ne odustaj. Bori se, trudi se, isplatit će ti se...
Bla bla bla...


Ne želim živjeti nekomu i nečemu u inat. Neću da sam jaka po narudžbi. Ne želim se stalno smijati. Hoću proživjeti dan kako mi dođe.


A dođe mi svakako. I da plačem i da skačem i da pljujem i da se smijem i da budem nadrkana i da imam inspiracije i da sam tupa i glupa. Sve mi to dođe i sve to želim osjetiti. I proći. Jer svaka od tih emocija i situacija mi je dragocjena. Za dalje, za kasnije, za mene.
Želim pasti i udariti se. I ostati malo ležati tu. Ne moramo svi i sve odmah skakati, dizati se i izdizati se i uspijevati u životima, ne.

Neću da me se bombardira riječima da 'nije sramota pasti, sramota je ne ustati'. Neću. Odbijam to.


Pusti me da ne ustanem. Pusti me i da propadnem. To je moje padanje i moje propadanje i meni treba. Za mene. Za bolju mene. Nemoj osjećati za mene i umjesto mene.
Možda ti je namjera i dobra, možda mi želiš nešto dobro, možda iskreno nastupaš prema meni, možda misliš da ako je tebi uspjelo, i meni će. Ali ja te molim – nemoj.


Nismo isto. Nismo iste. Nemamo ista polazišta. Nemamo ista viđenja.
Ne hodaš u mojim cipelama i ne znaš gdje me žuljaju i kojom jačinom. Ne znaš mi snove i strahove, brige i uvjerenja, ljubavi i žudnje.
Ne znaš mene. Nisi ja. Nisam ti. I zato mi nemoj silovati glavu svojim viđenjima.
Moram sama. Vidjeti, čuti, osjetiti. Proživjeti. Jer samo tako ću povjerovati.


Samo tako će imati efekta i smisla.
I samo tako ću uspjeti biti pozitivna.


Sama.

 

 

Izvorni tekst pročitajte na Lola magazinu.


O autorici: 

Cvetala sam, a rađala nisam.

Message