Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Zbog čega se ne shvaćamo – Mi (žene) i Oni (muškarci)

Plakala sam dugo pod tušem i planirala kako ću ga ostaviti, no kada sam se s tim trebala suočiti van kupaonice, bila sam pička.

Autor Nina Bljak / ninabljak.com

Nekada mi se čini da sam odrasla. Ako izuzmem pričanje naglas kada sam sama, žvakanje isključivo Orbita za djecu, nošenje pamučnih gaćica s likovima iz crtića te pjevanje i plesanje na javnim mjestima sa slušalicama u ušima, mogu za sebe reći da sam poprilično zrela. Dugo sam bila klinka. Predugo, osobito kada je riječ o ljubavnim odnosima. Često svojih postupaka budem svjesna tek kada se maknem od drugih i sebe.

Volim promatrati druge ljude. Volim promatrati sebe. Volim izvlačiti pozadine svojih postupaka kako bih radila na nekim stvarima i kako ne bih ponavljala iste greške. No dugo jesam. Radila sam iste stvari s drugim osobama i vječito bila nesretna. 

Kada sam s psihoterapeutkinjom govorila o obrascima ponašanja koje sam neprestano ponavljala u svojim vezama, zamislila sam se nad cijelom situacijom. Na putu do doma razmišljala sam o tome koliko stvari radimo drugačije – mi (žene) i oni (muškarci).

Prva stvar koju žene rade, dok muškarci ne rade gotovo nikada, je detaljno analiziranje svih partnerovih postupaka, poruka i rečenica. Koliko sam samo puta razlagala rečenice bivšeg dečka na atome i u njima pronalazila skriveni smisao kojeg zapravo nema. 

Muškarci su izravni, muškarci uglavnom kažu ono što misle. Žene, s druge strane, često bespotrebno analiziraju.

Moje prijateljice i ja znale smo iščitavati jedne drugima poruke i tumačiti ih poput poezije. Na kraju od te cijele priče nije bilo ništa. Taj netko nije odgovorio na poruku zato što nije htio, a ne zato da bi ti poslala pet poruka više.

Muškarci nisu istrenirani da nam čitaju misli, no žene često govore jedno, a misle drugo pa očekuju da će ih njihov čovjek shvatiti. Često sam to viđala kod sebe, no pravila sam se da ništa ne vidim. Govorila bih kako ne želim ići na tu večeru s njegovim prijateljima, no zapravo sam htjela i očekivala sam da me on pita još pet puta. To se, uglavnom, ne bi događalo i onda bih se ljutila i njega dovela do ludila. Nisam jedina žena koja je to nekada napravila i žene će to priznati – barem u sebi. Neke moje prijateljice još uvijek rade te stvari. Neke žene to nikada neće prestati raditi i vjerujem da nikada neće biti u zdravom odnosu. Muškarci (nažalost) ne mogu čitati ženama misli i oni će sve savršeno shvatiti ako im sve kažete direktno, bez preseravanja i bespotrebnih igrica.

Žene govore o svojim emocijama i problemima s drugim ljudima, dok muškarci uglavnom o tome šute ili kažu nekome kome baš vjeruju te koga jako vole i poštuju.

Meni se, u trenucima totalnog bunila nastalog zbog prekida, događalo da potpunim strancima pričam o tome kako je on šupak i kako sam ja užasno povrijeđena. Većinu ljudi to ne zanima, a muškarci mrze čuti detalje vašeg prekida iz usta nekih nebitnih ljudi koje srećete u klubovima, na tulumima i u kafićima. Žene će, isto tako, patiti glasno i odmah. Muškarci će patiti tiho, u sebi, a boljet će ih više tek kada prođe neko vrijeme. Muškarci pate duže – to sam doživjela od više svojih prijatelja. Vjerujem da je zdravije govoriti o onome što te boli, analizirati taj odnos, prepričavati taj prekid i na kraju to sve ostaviti brže iza sebe.

Žene će se češće zadržavati u nezdravim odnosima. Duže će lagati same sebe i vjerovat će da će se stvari magično promijeniti. Sama sam bila takva. Ostajala sam u odnosima koji nikome nisu donosili ništa dobro. Plakala sam dugo pod tušem i planirala kako ću ga ostaviti, no kada sam se s tim trebala suočiti van kupaonice, bila sam pička. Muškarci će te ostaviti kada shvate da to nema smisla. Kada shvate da od tog odnosa ne dobivaju više ništa, otići će.

Bitno je shvatiti da se ponekad ne shvaćamo i to je sasvim u redu. Muški mozak funkcionira na drugačiji način od našeg. Bitno je pronaći zajednički jezik i uvijek (BAŠ UVIJEK!) biti iskren. 

Ono što vam sa sigurnošću mogu reći je to da su me potiskivanje stvari, izbjegavanje razgovora i neiskrenost doveli do suza, ludila i velike nesreće. Nekada mi se čini da sam odrasla. Sjedim u zadimljenom pabu s prijateljima i glasno se smijemo svim glupostima koje smo radili u vezama. Nekada mi se čini da sam odrasla jer sada priznajem vlastite greške, manje govorim o problemima koji to zapravo nisu. I dalje žvačem žvake za djecu, i dalje plešem iza polica u trgovini, i dalje se smijem kada ne bih trebala, no prestala sam biti dijete u trenucima u kojima trebam biti žena.

 

Izvorni tekst pročitajte ovdje

O autorici:


Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Zaljubljena u riječi, filmove, knjige, prirodu i glazbu. Prijatelj svih.

Message