Najmasovnija samoubojstva u povijesti krikovi su prošlosti

4. 47 Ronina

Priča o 47 Ronina možda vam je i poznata. Naime, priča o 47 odmetnuta ratnika oživljena je u istoimenom filmu prije dvije godine s Keanu Reevesom u glavnoj ulozi, uz dodatak fantastičnih elemenata. No, krenimo od početka.

Za vrijeme ere Tokagawe, Japanom je vladao tzv. 'shogun'. Ispod njega bili su regionalni vladari koji su pak imali svoje male vojske samuraja. Biti samurai značilo je prihvatiti 'bushido' - 'put ratnika', bezuvjerno služiti jednom vladaru i ne bojati se smrti.

U trenutku kada ostanu bez vladara, samuraji službeno postaju ' ronini ', što u izvornim prijevodu znači ' oni koji nemaju gospodara '. Prema bushidu, samuraji koji ne uspiju obraniti svojeg gospodara moraju počiniti sepuku - samoubojstvo kratkim bodežom. Od njih tristotinjak, 47 odbilo je oduzeti si život nakon što je njihov gospodar Asano bio prisiljen na samoubojstvo.

Sklonili su se u šumu i nakon dvije godine priprema odlučili osvetiti gospodara. Okupili su se oko Kirine palače i usred noći bez ikakvih problema pobili njegovih 40 zaštitara. Nakon što su locirali i njega, ponudili su mu da počini sepuku s istim bodežom s kojim je to učinio i Asano.

Kad je ovaj to odbio, glavni ga je ronin dekapitirao. Njih 47-ero otišlo je u hram ' Sengakuji ' gdje su odrubljenu glavu prezentirali mrtvom gospodaru. Nakon što im je naređeno da se zbog počinjenog ubojstva ubiju, oni su to i učinili na licu mjesta. No, svoj su zadatak izvršili - iskupili su sebe i osvetili gospodara. 47-ero ronina još i danas u Japanu ima status heroja, a simbol su posvećenosti i vjernosti .

3. Masada

Masada je danas arheološki lokalitet antičke palače i utvrda na vrhu stijene u južnom Izraelu . Pogled s njega 'puca' na Mrtvo more, a 60-ih je godina prošloga stoljeća Mosada bila ponajveće arheološko nalazište još od otkrića Tutankamova groba. Iako danas djeluje savršeno pitomo, povijest masadu pameti kao poprište masovnog samoubojstva koje se tamo dogodilo prije više od dvije tisuće godina .

Nakon što ih je okružila nadmoćna Rimska vojska, zapovjednik Elazar Ben-Yair je te 73. godine svakom vojniku naredio da ubije vlastitu ženu i djecu , a nakon toga i sebe. Na taj je način u samo nekoliko minuta skončalo 960 ljudi . Njihov se čin i danas smatra herojstvom, a Izraelski su vojnici sve donedavno prisezali upravo na Masadi. No, povjesničari su još uvijek skeptični - radi li se o pravom povijesnom događaju, ili je u pitanju tek legenda?

Naime, s obzirom da se tragični događaj odvio prije dva tisućljeća, podaci su vrlo šturi. Profesor Yigael Yadin 60-ih je godina prošloga stoljeća potvrdio mit nakon prvih iskapanja. No, iskapanja 90-ih pokazala su postojanje I Rimskih grobova s odrezanim skalpovima, što znači da su u nekom trenutku i oni pretrpjeli značajne žrtve.

2. Demmin

Jedno od najrecentnijih masovnih samoubojstava dogodilo se 1945. godine, pri samom kraju Drugog svjetskog rata . Naime, grad Demmin bio je lociran između rijeka Peene i Tollense . Kada su Rusi počeli ubrzano napredovati, vrhuška nacističke Njemačke naredila je rušenje svih mostova preko te dvije rijeke.

Taj su posao odradili stanovnici Demmina koji su na kraju ostali svjesno zarobljeni u svojem gradu bez mogućnosti bijega .

No, Rusi su se, naravno, dokopali grada, a onda i skladišta prepunih alkohola. S alkoholom je pak krenuo val pljačkanja i silovanja . Svatko tko je pokušao usprotiviti Rusima, najćešće je 'popio' metak. Rusi su eventualno u alkoholnom bunili zapalili grad , a više od tisuću građana Demmina počinilo je samoubojstvo . Oni su se bacali u ledene rijeke, vješali se i rezali vene.

Karl Schlosser danas ima 80 godina i jedini je do danas preživjeli svjedok invazije i tragedije Demmina. Još uvijek se sjeća, piše Mirror, prizora svoje majke koja u rukama steže nož s namjerom da pobije vlastitu djecu, a onda i sebe.

-Nakon tjedan dana na otvorenome, vratili smo se kući. No, ona je bila spaljena. Stoga smo odlučili preseliti susjedima. Kada smo ulazili u kuću, njihova su tijela još uvijek visjela sa stabala u vrtu , prisjetio se Schlosser.

Stručnjaci smatraju da je ovo jedinstveni primjer samoubojstva u povijesti. Naime, građani Demmina nisu se ubili jer su bili mentalno poremećeni ili zbog moralnih ili intelektualnih devijacija. Učinili su to zbog političkog poraza i straha da ih se drži odgovornima za stravične zločine Trećeg Reicha.

Točna brojka umrlih nikada nije utvrđena sa sigurnošću. Procjene se kreću između 1200 i 2500 žrtava samoubojstava .

1. Masovno samoubojstvo u Pilenaiu

Križarski ratovi kroz stoljeća su unesrećili milijune obitelji, kao što to i obično bude s ratovima. I dok su se najveće bitke vodile na Bliskom istoku protiv Muslimana, kršćanski vladari na sjeveru su Europe vodili tzv. ' Sjeverne križarske ratove '.

Njih su predvodili vladari Danske i Švedske, te njemačkog Livonskog i Teutonskog viteškog reda. Na njihovoj su meti bili poganski narodi sjeverne Europe, a pošteđeni nisu bili ni ruski pravoslavci.

Za vrijeme jednog od Sjevernih križarskih ratova odvila se jedna od najtmurnijih epizoda u povijesti Litve , ali i svijeta. Bilo je to najmasovnije samoubojstvo ikada počinjeno . Pred navalom opakih križara, četiri je tisuće ljudi odlučilo da im je pametnije oduzeti si život nego pasti pod čeličnu ruku križara.

Sjeverni (ili 'Baltički') križarski ratovi trajali su između 11. i 15. stoljeća, a intenzivirali su se u 13 stoljeću, kada su križari na Bliskom istoku počeli bilježiti poraze. Središte Teutonskog viteškog reda 1309. godine presetljeno je u Marienburg (na području današnje Poljske) i od tamo su kovani planovi za pokoravanje pogana.

Godine 1336. Teutonski je red bacio oko na Pilenai, utvrdu na području današnje Litve. Okupacija je započela krajem veljače te godine, a obranu je vodio Margiris, vojvoda od Samogitie.

Vrlo brzo shvatili su da nemaju nikakvih šansi protiv križara. Četiri tisuće muškaraca Pilenaia odlučilo je zapaliti utvrdu i svu imovinu te si oduzeti živote . Ukoliko su drevni spisi točni, masovno samoubojstvo u Pilenaiu najveće je masovno samoubojstvo ikada počinjeno. A filozofija napadnutih muškaraca bila je jednostavna - iako će križari pobijediti, oni od pobjede na kraju neće imati baš ništa - ni ljude koje bi porobili, ni imovinu koju bi prodali ili ukrali.

Litvanci još i danas obilježavaju smrt četiri tisuće svojih heroja, a tragičnom je događaju posvećena i cijela opera 'Pilenai'.