Četkicu za zube treba mijenjati bar četiri puta godišnje

Četkica za zube može biti tvrda, meka ili srednje tvrdoće, može biti obična ili električna, velika ili mala... no najvažnije je da bude - dobra. Osim što mora biti ergonomska, dobra četkica mora biti i zaobljenog vrha kako ne bi oštetila gingivu prilikom četkanja.

Važno je napomenuti da i četkica za zube ima svoj rok trajanja. Stručnjaci često napominju kako bismo četkicu za zube trebali minimalno mijenjati četiri puta godišnje jer se u protivnom povećavava rizik od karijesa i raznih problema sa zubnim mesom, piše skole.hr.

Četkicu za zube nije dobro dijeliti s drugima jer se tako može prenijeti prehlada ili gripa, a dolazi i do povećane pojave infekcija. Nakon svakog pranja zuba, četkicu treba dobro isprati od paste te joj osigurati mjesto na kojem neće doći do izravnog dodira s drugim četkicama. Također, četkice nije dobro pohraniti u zatvoren spremnik jer tako zapravo povećava rizik razvoja bakterija. Zbog toga ju je bolje ostaviti na zraku da se dobro osuši.

Kako je nastala četkica za zube

Tragovi postojanja četkice za zube datiraju još iz 3500-te godine prije nove ere. Vjeruje se da su ih koristili i stari Egipćani jer je primitivan oblik četkice za zube pronađen u egipatskim piramidama.  Ovi nalazi potvrđuju da je četkica za zube jedan od najstarijih predmeta koje ljudi koriste. 

Drevne civilizacije su za čišćenje zuba koristile štapiće za žvakanje. Jedan kraj štapića bi žvakali toliko dugo dok se iz drveta ne bi odvojile niti nalik na četkicu. Otkriveno je da se u Indiji, u staro doba, za čišćenje zubiju koristilo posebno drvo "azadirachta indica". Arapi su koristili biljku "salvadora persica", koja ima antiseptička svojstva.

Prve četkice slične današnjima, postojale su u Kini u 13. stoljeću. Sastojale su se od dlaka sibirskog divljeg vepra, vezanih za bambusove štapiće. 

Kasnije je ovaj kineski izum našao put do Europe. Razlog koji je doveo do sve rijeđeg korištenja veprovih dlaka je taj što su one prilično grube i neugodne za desni. Zbog toga su se počele koristiti meke dlake sa konjskih leđa. Iako je konjska dlaka bila mekša, štapići s veprovom dlakom su se i dalje puno češće koristili jer su konji u to vrijeme bili vrlo skupocjeni.

Drugi način čišćenja zuba kojim su se koristili Europljani, bio je poznat kao "grčki način". Zubi su se trljali lanenom krpom ili spužvom natopljenom kombinacijom sumpornog ulja i morske soli. Ponekad su dijelove tkanine vezivali za štapiće, kako bi lakše očistili kutnjake.

Prvu drvenu četkicu u Europi spominje Anthony Wood, u Engleskoj, 1690. godine. 

Četkicu za zube sličnu današnjoj, napravio je William Addis 1780. godine, u Engleskoj. U SAD-u je četkicu za zube patentirao H. N. Wadsworth, 1857. godine i započeo masovnu proizvodnju.