Zoran Milanović je na konferenciji za novinare komentirao loše rezultate lokalnih izbora, a onda grubo izvrijeđao birače ustvrdivši da su "birali najgore od najgoreg"
Svijet bi bio prekrasan da su svi kao Zoran Milanović.
Pametni, obrazovani, kulturni, profinjeni, lucidni, ispravni, čisti kao suze. Tada šef SDP-a ne bi morao bježati iz izbornog stožera u noći kad njegova stranka gubi "izbore za Miss Teksasa", niti bi drugi dan morao novinarima tumačiti da je "on kriv", kad već ne može biti njegova tajnica, ali da su zapravo najviše krivi birači koji ne vide i ne razumiju.
"Negdje su ljudi birali najgore od najgorih, ali to je demokracija", kazao je Milanović.
I zato je došlo vrijeme da se Rajko Ostojić u drugom krugu zagrebačkih izbora napokon "baci pod tramvaj". Prije nego što ga Milanović gurne.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Šefu SDP-a trebalo je jučer punih 25 minuta da ipak prevali preko usta onu rečenicu od koje je još prošli tjedan pobjegao: "Ja sam kriv". Ali to nije bilo priznanje krivnje, već njezino svaljivanje na ostale "štetne nuspojave" hrvatske demokracije.
Na birače koji ne shvaćaju, na ljude koji vole biti uz klijentelističku vlast, na "političku konkurenciju ili gore od toga", na bivšeg člana Predsjedništva SDP-a, na sve one koji prihvaćaju ono što je Milanoviću neprihvatljivo.
"Naši kandidati nisu farbali tunele. Ja nisam rezao vrpce, to je naša politika koje se držimo i bit ćemo dosljedni", kaže on, pokušavajući ispasti velik u porazu, kao da je neka naročita čast izgubiti u ovakvoj demokraciji.
Ali Zagreb je ipak bio posebna priča.
"U Zagrebu je na vlasti jedna klijentelistička ekipa koja ne vodi grad ni na približno europski način", kazao je Milanović. " Građani to očito nisu prepoznali". Osim što su sve to prepoznali još u vrijeme kad je taj isti Milanović odrađivao kampanju za Bandića i te iste građane kojima je već bilo dosta Bandića i njegove vladavine, uvjeravao na lokalnim izborima kako je on najbolji kandidat.
Nije tada spominjao klijentelističku ekipu.
Danas se hvali kako će "stvari uvijek nazivati pravim imenom", ali nije ih nazivao pravim imenom kad je govorio da su Bandićeve afere i skandali "stvar njegova političkog stila", niti kad je za njegov mandat izjavio "puno rada i puno rezultata".
Tada mu je bilo stalo do toga da ga Bandić dovede do pobjede u metropoli. Da bi sada otkrio da nije točno kako je SDP nakon punih dvanaest godina izgubio Zagreb, već ga zapravo nije ni imao, budući da ga je u svojim rukama držao gradonačelnik kojeg su oni podržavali.
A zatim prigodna paljba po Bandiću kao "anonimusu koji je iskoristio SDP samo kako bi se dočepao vlasti". I koji je uvjerljivo pobijedio na izborima nakon što je izbačen iz SDP-a.
Uglavnom, ljudi naprosto, u ovoj nesretnoj demokraciji, nisu shvatili da je Rajko Ostojić "pametniji od Bandića".
Eto, tako je izgledalo Milanovićevo priznanje krivnje: "Da, kriv sam, ali još više su krivi svi ostali. Da, kriv sam, ali neću se mijenjati". Tu bi sad dobro sjele i prigodne psovke, ali njih je Milanović ipak zadržao za sebe.
Ono što je još nedostajalo bio je nastavak ovog famoznog priznanja krivnje. Koje će biti posljedice? Ako Milanović kaže da je kriv za poraz na izborima, što će poduzeti? U mjesec dana izgubio je i druge izbore, i to baš tamo gdje je nametao svoje kandidate, raskidao koalicije, miješao se u kampanju, kao što je i Slavko Linić priznao da su birači kaznili njegovu vladu zbog izostanka reformi.
Što onda slijedi: hoće li Milanović iskoristiti ovaj izborni poraz za čistku gubitnika i onih koje će on proglasiti pravim krivcima ili će ipak on pasti žrtvom nezadovoljnika koji će iskoristiti ovo priznanje krivnje da ga "gurnu pod tramvaj"?
