Ugovor o kreditiranju otkriva da američki strvinarski fond kontrolira proces restrukturiranja u Agrokoru i da je Ante Ramljak zapravo njegov, a ne Vladin izvanredni povjerenik. Tako domoljubna Vlada spašava Hrvatsku.
HDZ-ovu domoljubnu Vladu prozivaju za veleizdaju. Opet.
"Od četiri scenarija", pohvalio se nedavno Andrej Plenković, "ne činiti ništa, nacionalizirati, dati sredstva ili ići sa zakonom, Vlada je odlučila onako kako je jedino bilo moguće".
Dala je Agrokor u ruke i pod upravu američkog strvinarskog fonda.
Vidljivo je to iz ugovora o kreditiranju koji je objavio Jutarnji list, a u kojem najvažnije odredbe govore o tome da se plan restrukturiranja i nagodba vjerovnika ne mogu donijeti bez odobrenja zajmodavaca tog kredita, te da Vlada ne smije smijeniti Antu Ramljaka kao izvanrednog povjerenika ili glavnog savjetnika u procesu lex Agrokor jer bi se to smatralo povredom Ugovora o kreditiranju.
Faktički, Ante Ramljak nije Vladin, nego Knightheadov povjerenik na čelu Agrokora.
Izbor je na Amerikancima
Vlada se brani da ona može smijeniti Ramljaka, to isto ponavlja i sam izvanredni povjerenik, ali uz jednu ključnu opasku: "Ako bi došlo do smjene, kreditori bi mogli odlučiti da smjena ne znači ujedno i neispunjenje obveze te da zbog zamjene mene drugim povjerenikom kredit ne dolazi na naplatu. Ukoliko bi drugog povjerenika ili povjerenicu ocijenili dovoljno kvalitetnim odabirom za pretpostaviti je da bi zbog zaštite svojih interesa upravo tako i učinili".
Mogli bi to odlučiti, ali i ne moraju. Ako ne bi novog povjerenika ocijenili kvalitetnim odabirom, "za pretpostaviti je" da bi tada poslali na naplatu svoj kredit. I tako praktički srušili ovu krhku konstrukciju oko Agrokora.
Stvari su, dakle, otišle iz lošeg u gore. Ako je to uopće moguće.
I ova HDZ-ova domoljubna Vlada se našla u situaciji da se mora braniti od optužbi za "nacionalnu veleizdaju".
Nakon Ive Sanadera i Tomislava Karamarka koji su dilali s Mađarima i Rusima, sada je došao red na Andreja Plenkovića i Amerikance.
Neka smijeni Ramljaka ako se usudi
Jutros je na sjednici Vlade premijer Plenković ustvrdio da je lex Agrokor iznad ugovora o kreditiranju, što bi trebalo značiti da Vlada ima ovlasti smijeniti Antu Ramljaka. Pa ako je premijer u to siguran, onda je krajnje vrijeme da to napravi.
Ne samo kako bi se uvjerio da za to ima odobrenje Knightheada, već i kako bi oprao ruke od Ramljaka i cijele ove priče koja već ionako kompromitiranu aferu oko Agrokora čini još prljavijom.
Samo je jedan način da Vlada dokaže da je ona Ramljakov šef: tako da ga promptno smijeni. To je za prvu ruku.
Ako to, pak, izazove povlačenje američkog fonda i rušenje Agrokora, onda je jasno da Vlada mora promptno pasti.
Rusi odlaze
Tako to, uglavnom, biva kad se žele maknuti ruske državne banke, pa se onda obraća američkim strvinarskim fondovima. Tako izgleda HDZ-ov plan za spas hrvatskog gospodarstva.
Sada se postavlja se pitanje, a na njemu jutros inzistira i oporba u Hrvatskom saboru: je li Plenković znao za sve ovo? Je li mu sve ovo bilo "prineseno pozornosti"? Ili je opet o svemu tome danas "saznao iz medija"?
Sadi tikve s Amerima
Plenković od početka nije želio igrati po pravilima pa na Agrokor primijeniti neki od postojećih hrvatskih zakona, već je Vlada (ili tko već) išla pisati poseban zakon. Ušla je u igru s fondom i povjerenikom na koje je prenijela dobar dio suvereniteta.
Uključujući i odredbu ugovora s Knightheadom prema kojoj se derogiraju hrvatski sudovi i ingerencije za sporove prebacuju pred sudove anglosaksonskog pravnog modela. Dakle one koji pogoduju privatnom kapitalu.
Plenković se hvalio da je lex Agrokorom spasio hrvatsko gospodarstvo, da je "načinom donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti" ostvario "stabilizaciju koja je bila jedan od njegovih ciljeva".
Sada se vidi da je Vlada zapravo dala Agrokor u ruke Amerikancima koji preko Ramljaka provode proces restrukturiranja i naplate potraživanja. Možda je stoga došlo vrijeme da se Plenković prestane time hvaliti.
I da pokuša vratiti povjerenje javnosti u ono što radi oko Agrokora. Ako je to više uopće moguće.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.