Američki stručnjak za odnose s javnošću dolazi u SDP pomoći Davoru Bernardiću da se podigne iz političkog mrtvila. Baš kao što je pomogao Zoranu Milanoviću na izborima 2015. godine. Ali to je skok na kraći rok.
Alex Braun postao je SDP-ova Viagra: popiješ jednu tabletu i odmah se dižeš.
Milanović se digao iz mrtvih uoči izbora 2015. godine, da bi već godinu dana kasnije neslavno propao jer više nije angažirao američkog stručnjaka za odnose s javnošću.
Sada je red na Davoru Bernardiću: on će angažirati Brauna kako bi se izdigao iznad 1,8 posto popularnosti koliko već mjesecima osvaja u anketama.
I dok se Milanović uz pomoć američkog spin doktora želio spasiti na vlasti, Bernardić se pokušava spasiti na čelu SDP-a.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Obojica su mislila kako je Amerikanac Braun spasonosno instant rješenje, mala plava pilula koju se uzme po potrebi i koja odmah podari vitalnost i vrati potentnost posrnuloj, ustajaloj, potrošenoj i demoraliziranoj stranci.
To je očito lakše nego raditi na samome sebi, na stranci, na programu, na ljudima i kreiranju politike. Kad zagusti, dat ćemo pare za Brauna koji će odmah riješiti stvari.
Ili mi ili oni
Najave angažmana američkog stručnjaka Alexa Brauna koji je 2015. godine pomogao Milanoviću da izvuče maksimum iz kampanje "ili mi ili oni", dolaze u trenutku kad SDP traži način kako da se riješi Bernardića, a Bernardić traži pomoć izvana kako bi spasio živu glavu.
Možda bi ipak najelegantnije rješenje bilo da Braun, makar privremeno, postane predsjednik stranke.
A taj Alex Braun od SDP-a se oprostio nakon parlamentarnih izbora 2015. godine, jer za njegov ponovni angažman godinu dana kasnije stranka više nije imala novca. Pa je zato ostala bez dvadesetak mandata.
Oprostio se nimalo profesionalno, pa čak ni previše džentlmenski: uz denunciranje Milanovića kao lijenčine koju se nije moglo natjerati da radi u kampanji od 7 do 23 ("To mi je s Milanovićem najteže polazilo za rukom, najteže mi je bilo okupiti ljude prije deset ujutro"), i pranje ruku od poteza u kampanji koje su se pokazale kobnima ("Pretjerano patroniziranje i mahanje zastavama u kampanji nije bila moja nego Milanovićeva ideja").
Ne možemo dočekati da brbljivi Braun podijeli s nama svoja iskustva s Bernardićem.
Od lošeg - gore
U svakom slučaju, Braun je prije dvije godine trebao od lošeg premijera Milanovića napraviti pobjednika na parlamentarnim izborima, kao što sada od lošeg predsjednika SDP-a treba stvoriti budućeg premijera.
Nakon tri godine nerada, lutanja, svađanja, propadanja, tjeranja ministara, bahaćenja i otvaranja svađa sa svima - od oporbe, preko socijalnih partnera do vlastitih birača -Milanović je uz Braunovu pomoć trebao ispeglati imidž svoje Vlade, artikulirati poruke i nametnuti se kao jedina alternativa.
Uz Tomislava Karamarka to mu nije bilo previše teško.
Sada, pak, Bernardić uz Brauna želi popuniti političku, retoričku, ideološku, lidersku šupljinu koja sve glasnije odzvanja u javnosti.
Američki spin doktor trebao bi šupljem Bernardiću dati neki sadržaj i smisao. Predstaviti ga kao potentnog političara nasuprot "anemičnom" Andreju Plenkoviću.
I kad se već Bernardić nije godinama gradio kao političar, a ni sada nema strpljenja, pa ni kapaciteta da nadoknadi propušteno, on ipak vjeruje da bi instant rješenjem iznenada od sebe napravio alternativu premijeru Plenkoviću.
Lakše je skupo platiti ono što se ne može sam napraviti.
Skok na kraći rok
A još je lakše dovesti Amerikanca koji bi dao smisao današnjem SDP-u i unio red u kaos koji vlada u toj stranci. Stranci koja se ne može složiti ni oko jednog svog poteza.
Na njihovu žalost, Braun, uostalom kao i Viagra, djeluje na kraći rok. Milanović je propao kad je otkazao američkom guruu. Bernardić sada ima tu sreću da ne može propasti dublje nego što je sada. Eventualno može propasti spektakularnije.
Naravno da se SDP-ovci sada (naravno, anonimno) bune što Bernardić diže kredite kako bi platio političkog konzultanta, a nije imao novac za lokalne izbore. Jer, pitanje je koliko se isplati investirati u pročitanog, pogubljenog i promašenog političara kakav je Davor Bernardić.
Koji, u uhodanoj društvenoj praksi konzumerizma umjesto stvaranja, poseže za spasonosnim skupim tableticama kojima bi zamaskirao vlastitu političku impotentnost.
