Anđa Marić: 'Imala sam 15, on me bacio i počeo lizati po licu'

Tako sam jučer otkrila prolaz ispod autoceste (Slavonske avenije) uz potok, bez stepenica, s preglednim prolazom, a vani je sjalo sunce. Bila sam oduševljena! Ne mogu nositi čivavu preko pješačkog prijelaza jer trenutno gubim ravnotežu, a Pusa se jako boji autoceste. Previše automobila za nju. Neobično, ali tramvaji joj nisu too much. Kada smo na Ilici, šeće se po onom utoru između nogostupa i pruge, dok tramvaj pokraj nje juri u suprotnom smjeru, a ljudi vrište od straha misleći da je izgubljeno štene.

Ovdje sam se doselila '90, a nisam znala za to. Tata je na izletu pa sam i danas otišla u restoran iz kojeg sam jučer pronašla tu divnu stazu. Tamo imaju divna variva, a danas sam srela i nekoliko prijatelja iz kvarta.

- Pa kak’ nisi znala za taj prolaz? To postoji otkad i kvart - pitao me Goran.

- Kaj si ti radila, di si živjela? - pitao me njegov frend.

Ovih dana Fejsbukom kruži kampanja od koje se podiže želudac, ali osjetila sam se dužnom na svoj zid staviti status: Me too. ( I ja isto). Radi se o osvješćivanju da je svaka žena bila žrtva seksualnog napada. Flash: Imala sam 15 godina. Svirala sam u bendu, vraćala sam se probe i s cuganja s bendom poslije, na klupicama, i sjećam se da sam u autobusu za Prečko srela strica (ili ujaka) svog prijatelja i gitarista iz benda. Taj ujak je isto bio muzičar, faca, svirao je Grupom Film, i velikodušno je dopustio svom nećaku i njegovom bendu da imamo probe u njihovoj prostoriji (to vam je vrlo delikatno kod muzičara, slično kad vas netko moli da mu posudite svoj auto).

Sjećam se osjećaja da sam pripita, i da sam u autobusu razmišljala da se nadam da mi mama i tata neće skužiti. Pitala sam se hoću li se otrijezniti u kratkoj šetnji od stanice do doma. Branetov (recimo, ne sjećam se) ujak me nešto propitkivao i konstatirao da sam “zločesta” što mu nisam rekla da živim blizu njega? Stigli smo na moju stanicu i samo sam skočila s klupe i izašla iz autobusa.

- Jesi li ti normalna? - ljuto me pitao ujak jer su ga skoro pričepila vrata autobusa dok je skočio za mnom.

- Šta? To je moja stanica. Kasnim doma.

- Čekaj, otpratit ću te.

- Ne morate, blizu je. I tek je devet.

- Nije te strah?

- Čega?

- Pa, recimo, mene.

- Pa, vi ste ujak mog frenda.

Nekoliko sekundi kasnije dok je put skretao preko mosta, tip me snažno gurnuo i ja sam se poskliznula po mokroj travi i pala na guzicu. U sekundi je sjedio na meni i držao mi zglobove u čeličnom, bubnjarskom stisku.

- Pokušao me silovati! - vikala sam vlasniku psa, ali ovaj je već izgmizao za mnom i rekao:

- Ma, joj, to mi je cura, posvađali smo se.

Vlasnik psa je zbunjeno otišao dalje, a ja sam otrčala kući.

Ujutro, isto u devet, nazvao me prijatelj iz benda, nećak. Ne sjećam se točnih riječi ali rekao mi je da sam odvratna i da zna da sam sve izmislila jer me ujak odbio kad sam ga odvratno probala zavesti. To mu je rekao ujak. Više se nikad nije javio.

- Di je on? Kak’ se zove? Ja bi ga sad ubio – nabrijavao se Goran.

- Zato ne znam za taj prolaz. Vidiš, nikad nisam razmišljala o tome. Samo godinama izbjegavam to mjesto.

- Joj, da mi takne kćer… - bjesnio je Goran.

Poslije sam u životu imala još preko nekoliko napada koji su zanimljivo uvijek bili od bliskih suradnika, ili od dobrih prijatelja mojih prijatelja… Pitam se, kakva su vaša iskustva s tim?

Ja čak imam i iskustvo s rufijem, drogom za silovanje. Prije nekoliko godina sam s frendicom išla u K4 jer je svirao (DJ-ao) njen muž. Obje smo rodile, djeca su nam bila stara 3 i 2 godine i sjećam se kako smo uzbuđeno planirale večer. Sve je išlo po planu, super muzika, ljudi, upoznala sam i novinara iz Pule koji me prepoznao kao sunarodnjakinju pa smo si postali “kul”. Vjerojatno je bio dovoljan trenutak da se okrenem od svoje boce, tak da sam se u sljedećem trenutku hvatala zrak i jako mi je pozlilo pa sam krenula prema van. Novinar iz Pule me vidio i otišao za mnom.

Osjećaj je taj da potpuno ne osjećaš svoje tijelo, svjesna si, ali nemaš nikakvu kontrolu nad svojim udovima. Kad bolje razmislim, ovo iskustvo s MS je slično tome…

Anyway, nakon nekoliko sati uspjela sam izustiti 'taxi', pokazala očima na svoj telefon i novinar je skužio. Dvadeset minuta kasnije, po mene je došao gospon Roman, koji je, kad me vidio, rekao: Anđica, pa kaj ste si to nardila (napravila, op.a.)? Sjećam se vožnje u taksiju s glavom izvan prozora, spavanja na kauču i Gašpija kako mi ujutro otvara kapke i oduševljeno govori: - Mama, dan je!

Kako lijepo završava moje iskustvo! Ali samo nekoliko godina kasnije, moja frendica koja nastupa sa zvijezdama, nazvala me s turneje (na kojoj je bila posljednjih godinu dana) i plačući mi ispričala da je silovana. Da ne duljim, bio je to kolega, ona je svirala za headlinera, a on je bio bubnjar od predgrupe.(Od malo manje Superzvijezde). Mjesecima rade zajedno.

Na tim usranim rufijima ne možeš ništa, a svega si svjesna.

Ne znam, nemam poruku osim da vas upozoravam da ne ostavljate svoje piće bez nadzora. I, molim vas, učite svoje sinove da poštuju žene i bodu dobri partneri i očevi. Na vlastitom primjeru, jer se tak’ jedino računa.

A ja se više ne bojim ići pokraj potoka jer sam velika, imam štap i prestara sam za ta sranja.

Anđu Marić pratiti možete i na njenom blogu. 

Ostali Anđini tekstovi za BlogBuster: