"Moram priznati da sam imao tremu", rekao je nakon sinoćnjeg sučeljavanja Miroslav Škoro, kandidat borbene desnice, šatoraša i stožeraša, čovjek koji je u ovoj kampanji obećao vratiti Hrvatsku narodu.
Prije mjesec dana samouvjereno je poručio: "Tko kaže da će biti drugog kruga?". Prije dva dana upozorio je: "Ako ne uđem u drugi krug, to će značiti da je posrijedi izborna krađa".
U međuvremenu, sa svojih skupova najavljivao je da će vratiti Hrvatsku narodu, prijetio da će neki "platiti za Vukovar", izjavio da će pomilovati Tomislava Merčepa, spominjao "prekopavanje Jasenovca" i vodio kampanju pod sloganom "Sad il' nikad"
A kad je došlo stani-pani - sad ili nikad - na sinoćnjem sučeljavanju na HTV-u Miroslava Škore nije se moglo čuti, a jedva ga se i vidjelo.
"Razmišljajući o sučeljavanju", priznao je Škoro nakon trosatne debate, "moram priznati da sam imao tremu".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Zabavljač s tremom?
Tremu je imao bivši diplomat i saborski zastupnik, kao i kandidat za gradonačelnika Osijeka, čovjek koji je profesionalni pjevač i zabavljač, komedijaš, televizijski voditelj, osoba koja je navikla na pozornice, tv kamere, javne nastupe, pa i politički angažman.
Ali kad je stao pred kamere na predsjedničkom sučeljavanju izvlačio se na tremu.
Zar Miroslav Škoro, autor slogana "Sad ili nikad", priznaje da se uplašio sučeljavanja?
Desničar s tremom?
I pritom Škoro nije bilo kakav kandidat. On je uzdanica borbene, domoljubne, ratoborne, prijeteće desnice. Ona koja maše oružjem, prijeti Srbima, slavi ratne zločince, veliča ratne zasluge, ustaje u obranu svog naroda. On je kandidat šatoraša i stožeraša. On je trebao biti borbeni kandidat.
A ne tremaš.
Ali kakva desnica, takav i kandidat.
Miroslav Škoro mislio je da će pobijediti u prvom krugu, a sad kad se možda neće domoći ni drugog kruga, plače kako će u tom slučaju biti žrtva izborne krađe.
Na njegovu žalost, Škoro je sinoć ispao jedino žrtvom vlastite političke nesposobnosti.
Politički pikzibner
Ne samo da nije pokazivao želju za pobjedom, uvjerljivost u promociji svojih stavova, pa ni agresivnost u provociranju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kao svoje glavne suparnice u borbi za HDZ-ove glasove, već je dokazao kako nije dorastao ovom zadatku.
Pokazao je da je politički pikzibner.
Lako je, naime, komunicirati putem Facebook statusa i Pervanovih spotova, lako je pjevati i zabavljati nezahtjevnu publiku, lako je kad ti se pišu govori i kad ti drže leđa savjetnici i dušebrižnici. Puno je teže izaći pred kamere i predstaviti se kao budući predsjednik.
Evo, recimo, Škoro se nije sjetio na sučeljavanju reagirati na Kolindinu izjavu o "korupciji u tajnim službama". Ali zato je dan kasnije na Facebooku napao Kolindu oko te izjave. Netko je odradio taj posao za njega.
Gori od najgorih
Bilo je pravo umijeće ostaviti najlošiji dojam među jedanaest kandidata od kojih su neki prvi puta kročili pred kamere, prvi puta ušli u politiku, prvi puta stali nasuprot političkim suparnicima, a neki su klauni i ridikuli.
Škoro je uspio u tome. Uspio je ostaviti lošiji dojam čak i od Kolinde Grabar Kitarović, a to je već posebna kategorija. Kategorija s kojom se Škoro uspoređuje.
Na koncu, Škoro je žalio što nema više sučeljavanja, iako mu je i ono sinoć bilo previše. Može se žaliti samo što Kolinda nije otkazala sva sučeljavanja.
