Biram sebe: Ja sam svoj vlastiti eksperiment

Rekla sam vam da sam postala svoj vlastiti epigenetski i psihoneuroimunološki eksperiment, i to je, od progresivne radionice Dr. Joea Dispenze u veljači, u punom jeku i u petoj brzini. Kako? Odlučila sam ukinuti sve stare navike i postati nova ja. Napravila sam velike promjene u svom životu, počela ustajati u pet kako bih meditirala i ne idem spavati bez meditacije i vježbi disanja.

Skinula sam se sa društvenih mreža i prestala biti reaktivna na stvari koje bi me prije “detonirale”. Moji bližnji mi kažu da odajem dojam smirene i centrirane osobe, pa čak i moja doktorica House koja mi je jučer dala divne vijesti gledajući moja bijela krvna zrnca koja su joj djelovala “kao da sam ih nabildala”:

- Ne samo to Anđa, izgleda da proizvodite puno novih zdravih stanica!

Manja, kolegica iz Beograda već četiri godine spava kod mene i tim se vikendima posebno veselim. Ovog posljednjeg vikenda, odlučila sam da ne želim pisati diplomski rad jer ne želim ulaziti u analizu prošlosti (gdje sam bila i gdje sam sada), iako je to značilo da neću dobiti diplomu. Svi profesori kojima sam rekla su se iznenadili, ali su razumijeli da to radim zbog zdravlja.

Tako sam vikend provela sa ljudima koji me najbolje poznaju, (a ipak se još uvijek druže sa mnom), i dok smo jedni drugima iznosili završne teze, svi smo bili ganuti i ispunjeni zahvalnošću. U nedjelju navečer, pijuckamo vino i pričam Manji da prije Berlina još idem na Art Banchel, umjetnički festival mojih prijatelja u Madridu, a njezina reakcija bila je glas mudrosti koji sam trebala.

- Alo bre, šta je tebi? Ideš u Madrid? Tamo ludilo, žurka, a ti ćeš da sediš po strani i da meditiraš? Ma, važi! Može da ti se podigne osećaj da si drugačija, i da se opet vratiš na staro. A šta onda? Ti ćeš da riskiraš Berlin? To bi stvarno bilo glupo! Će ti se pomeri fokus. Ti sad imaš režim, disciplinu, vežbaš, meditiraš, potreban ti je mir. Tamo su non-stop žurke, a ti ćeš da meditiraš? Jeste, kako ne? (smeh) – ovo nije greška, Manja se smeje na ekavici.

To je savjet!, - moje sestre od druge majke iz druge države. S olakšanjem sam joj rekla da ću to i napraviti jer sam zamislila kako bi bilo da mi propadne Dispenzina sedmodnevna radionica jer sam došla umorna a Manja se iznenadila.

- Tako lako si odlučila? Svaka čast. To znači da si spremna.

Kartu za Madrid kupila sam tjedan dana prije ovog rada i koštala je 260 eura. Bolje to nego moja novootkrivena disciplina i prisutnost. To je cijena te lekcije. Stara Anđa bi otišla u Casu Banchel, u Yes To All kuću i bilo bi #YesToAll za sve.

Manja je nastavila:

- Zamisli: dođeš na Yestoall party i govoriš NoToAll. Kakva partibtejkerica!

Zamislila sam. Stvarno ne mogu u kući YesToAll govoriti ne. I definitivno ne mogu govoriti ni da! Stvarno želim dovršiti promjenu koju sam započela i ostati dosljedna. Ne bi li bilo divno plesati na nekom slijedećem YesToAll partiju i održati predavanje iz Epigenetike iz vlastitog iskustva bivšim kolegama i budućim terapeutima u IPD centru? Ta Manjina prispodoba zacementirala je moju odluku da propustim Madrid i slijedeći “Family Gathering” u Cadízu ovog lipnja. Biram sebe.

ANĐA MARIĆ: Svima sam oprostila osim samoj sebi i to me najviše boli

Jučer sam bila u Rijeci kod svoje dr. House i dobila mnoštvo pohvala i zagrljaja nakon što smo vidjele moje nalaze. Divno! Znala sam da preplavljujem svoje tijelo korisnim, iscjeljujućim kemikalijama (s više od njih 1400) dok meditiram i imam uzvišene emocije ljubavi i zahvalnosti i osjećam kako je svaka moja stanica radosna. Ali kad su to potvrdili i testovi i krvna slika, bila sam oduševljena!

To je bila moja ovotjedna lekcija. Nova Anđa bira i sluša sebe i svoju pametnu prijateljicu kada prečuje vlastiti glas razuma.

Drago mi je da sam preuzela vlast od tjelouma i da sam opet ja šef ovog svog “poduzeća” (tijela) i svog života. Sjećam se da, kada sam upisala Osobni Razvoj u IPD-u, prve godine nisam mogla ni sjediti uspravne kičme na predavanjima nego bih ležala zatvorenih očiju, toliko mi je bilo loše. Sjećam se da sam se osjećala kao papirnati brodić u moru života koji je prepušten na milost i nemilost valova koji ga nemilice razbijaju o stijene. Sada se osjećam kao da sam naučila voziti svoj brod i više ne strahujem od oluja. Kada dođu, znam odvesti brod u mirnije vode, baciti sidro u uvalu i skloniti se od nevolje.