Mateo Kovačić u Kijevu je dodavao 'great balls of fire', sjajne vatrene lopte. Posluži li ga zdravlje, ode li dovoljno rano iz Dinama, mogao biti nadmašiti velikog Žutog
Birtija: Bilo bi čudo da Kovačić ne bude bolji od Prosinečkog
Uz Kovačića u glavnoj ulozi Sammir je izgledao kiseo kao Elvis u naletu Jerryja Leeja Lewisa. Definitivno, Kovačić je u Kijevu dodavao “great balls of fire”, sjajne vatrene lopte.
Njegova igra je kao pjesma, kao refren za koji bi htio da traje vječno, da utakmica nikad ne završi. Posluži li ga zdravlje, ode li dovoljno rano iz Dinama, bilo bi čudo da ne dosegne, a onda i nadmaši Roberta Prosinečkog.
Da su dva Dinama djeca, da prvo bace par-nepar, onda biraju tko za koga igra, Kovačića bi prvog birali. Da je umjesto za naš igrao za kijevski Dinamo, bilo bi to gadno gledati.
Taj mali je materijal za Barcelonu ili Real, za klub koji je u tom trenutku svjetski broj 1. I zato, da sam gazda kluba koji ima para i ambicija, odmah bih Mamiću ponudio deset milijuna eura za Kovačića. Naravno, samo bi majmun pristao prodati ga za taj sitniš. Mamić bi odbio.
Svi bi u tim pregovorima izgovarali što “karta” zahtijeva. Mlad, rizik, ne znaš hoće li stvarno biti to što mu svi proriču, pričao bih ja. Mamić bi adutirao očitim potencijalom. Onda bih, znajući da ni to nije konačna cijena, ponudio 20 milijuna i, kad Mamić i to odbije, glumatao da ga ne razumijem, da što si on umišlja i tako to. Pola godine kasnije ponudio bih 25, a na kraju 35 milijuna eura za Kovačića i Halilovića u paketu. I Maminjo bi pristao.
Čudim se da neki klub koji za pet do deset godina misli drmati Ligom prvaka već nije došao po obojicu. Sva prenemaganja i cjenkanja treba preskočiti. Nikakav mali klub za početak, iz aviona se vidi da je Kovačić igrač zbog kojeg bi se u budućnosti mogli nadograđivati stadioni.
Da ih kupe Barca i Real, imalo bi smisla. Kovačić i Halilović toliko su dobri da im ni repka ne treba da se prodaju.