Obavijesti

Kolumne

Bolest me ne može spriječiti da živim svoj život kako ja hoću

Bolest me ne može spriječiti da živim svoj život kako ja hoću
1

Neki dan sam gledala prilog o biciklistima s dijabetesom i moram priznati gledala sam ih otvorenih usta i očiju. Zadivljena, šokirana, impresionirana.

VIDEO

Isklesanih tijela, svi u istim biciklističkim odijelima, fokusirani, disciplinirani da u nekoliko dana odvoze stotine kilometara. I onda ide ključna rečenica jednog od njih.

Nisam htio da mi bolest kontrolira život. Odlučio sam da ću ja kontrolirati bolest – bog te neubio, to je to, pomislila sam. Sva mudrost života u tako jednostavnim riječima.

Samo da napomenem, ekipa biciklista s dijabetesom na posebne načine mora prilagođavati obroke, paziti kada si i koliko daju inzulina jer tijelo nakon ogromnih napora jednostavno drugačije reagira.

Nisu biciklisti jedini takvi. Prošle godine čitala sam o braći Kraljević. Blizanci Ivica i Ferdo istrčali su (gotovo) svih šest najvećih maratona na svijetu. Zašto gotovo? Ferdo ih je istrčao sve, a Ivici nedostaje jedan – bostonski, iako to uopće nije bitno za priču. Na dan kada je zbog tumora na mozgu koji mu je dijagnosticiran 2015. primio dozu kemoterapije on nije otišao očajavati nad svojom sudbinom nego je sjeo u avion i odletio trčati maraton u Tokiju. I istrčao ga je za manje od četiri sata što je, znaju svi koji trče, ono - fascinantno i za potpuno zdravog čovjeka.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Meni je trčanje način liječenja. Odgovara me i čini me sretnim, a bez obzira na sve liječničke dijagnoze i prognoze, želim biti sretan čovjek, tako je govorio lani Ivica.

A ove godine... Pa evo za par dana braća otvaraju trgovinu Running Gate u središtu Zagreba u kojoj će se prodavati najbolja oprema za trkače. A da stvarno znaju što trkači vole pokazuje jedan sitan detalj. Prije nego kupite tenisice možete ih posuditi na nekoliko dana pa odlučite jesu li one prave.

I sama sam se prije desetak godina susrela s bolešću koja me ozbiljno izbacila iz cipela i koja je na neki način dovela do mog zaljubljivanja u trčanje... Ne znam, jednostavno je jedno vodilo ka drugom. Još od tinejdžerskih dana vukla sam ogromnu dioptriju. Odlučila sam se na lasersko skidanje. Povremene jake glavobolje prije te odluke pripisivala sam stresu, no dijagnoza je bila glaukom. Do tada sam tu riječ povezivala uz umirovljenike u zadnjem životnom stadiju i nisam imala pojma o čemu se zapravo radi. Neurodegerativna bolest koja uzrokuje sljepilo.

Razgovor s liječnicom me šokirao, kao i nju moja dob i takva dijagnoza. A što to zapravo znači – jednostavno imam previsok očni tlak i to može uništiti moj očni živac. Mjesecima sam očajavala nad svojom sudbinom jer lijeka – nema. Postoje lijekovi koji usporavaju bolest, ali ništa je ne zaustavlja. Uglavnom vidjela sam se kako slijepa sjedim u nekom kutu i učim čitati na Brailleovom pismu, nemam djecu jer šta će mi – ionako ću oslijepiti, nemam muža jer tko bi me mogao voljeti, ni auto, ni posao, ništa... Sve vam je jasno. Pročitala sam valjda sve što postoji na netu o toj temi i nisam našla nikakav čarobni štapić izliječenja. Tek tu i tamo bih naletjela na tekstove koji bi propagirali da pušim travu ili da se primim nekog sporta koji ubrzava protok krvi, recimo trčanje. Ili biciklizam. Ali s biciklima sam na VI.

Deset godina kasnije moj glaukom je na istom mjestu gdje je i bio. Očni živac mi je u super stanju, a ja ne dopuštam da ta bolest kontrolira moj život. U nekom dijelu mog bića postoji ona sumnja da neće uvijek biti sve ok, ali živjeti sa strepnjom, zaustaviti cijeli život – e to neću.

Radim, imam djecu, vozim, trčim i iskreno mislim da je veća šansa da me pogodi grom dok trčim po pljusku nego da me ta nekakva očna mana zaustavi. I tu je sport super terapija. Rak, dijabetes, glaukom... Nebitno jer sa sportom ti imaš cilj, imaš motiv, znaš što te gura naprijed. Fokusiran si na te neke svoje planove, a nisi zatvoren u drami, patnji, boli. Sretan si kada uspiješ, tužan si kada ne uspiješ. Veseliš se kada nekoga motiviraš, veseliš se sekundi u kojoj si bolji... Naprosto živiš.

Ne prepuštaš se stresu tek tako. Smiješ se, ja se smijem više nego ikad. Bojim li se? Da, bojim se da ne uganem nogu pa neću trčati tjednima. Ili da temperature opet padnu ispod ništice. Bojim se i da će rasprodati one neke tenisice koje sam si zapikirala. Bojim se i da na prvom ovogodišnjem polumaratonu koji planiram (velikogorički) ne spustim svoje vrijeme. Ali bojim li se bolesti? Ne, nek se ona boji mene jer ako mogu istrčati 10, 20 ili 40 kilometara što ja to ne mogu? 

 

O autorici: 


Moje je ime Anamaria Todorić i dugogodišnja sam novinarka i urednica. Majka sam dvoje djece i od prije dvije i pol godine zaljubljenica u dugoprugaško trčanje. Imam deset istrčanih polumaratona, maraton i na desetke manjih utrka. Pratiti me možete i na Facebooku.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

VIDEO

Dok je bio premijer, Milanović nije imao hrabrosti rušiti HDZ
KOLUMNA: TOMISLAV KLAUŠKI

Dok je bio premijer, Milanović nije imao hrabrosti rušiti HDZ

Plus+ Sad, kao predsjednik koji ne smije biti premijerski kandidat, prijeti osvetom HDZ-ovcima. Iako prijeti samo jednoj osobi, Ivanu Turudiću. Za ostalo vjerojatno neće imati hrabrosti

Euro 2024., raspored i satnica svih utakmica: Poznati su svi sudionici, kako kupiti ulaznice?
VODIČ ZA PRVENSTVO

Euro 2024., raspored i satnica svih utakmica: Poznati su svi sudionici, kako kupiti ulaznice?

Cijene ulaznica se kreću od 30 eura za najjeftinija mjesta do 1000 eura za najskuplje. Za sve utakmice u skupini hrvatski su navijači dobili po 10.000 ulaznica
VIDEO Dragana Mirković: 'Sve sam riskirala. Nije me sramota sad reći da nemam novca...'
EKSKLUZIVNO: ISPOVIJEST IZ DVORCA

VIDEO Dragana Mirković: 'Sve sam riskirala. Nije me sramota sad reći da nemam novca...'

Cijela estrada zna koliko sam radila u braku, ali to sam i htjela. Mogla sam se udati za bogataša da ne radim ništa, ali to me nije privlačilo. Ja sam bila ta 'lokomotiva', rekla nam je Dragana Mirković u svom dvorcu