Premijer Milanović se unaprijed odriče odgovornosti za izborni neuspjeh, najavljuje raspuštanje ogranaka, promovira odanost, očekuje zahvalnost svojih podanika...
Odriču se odgovornosti za izborni neuspjeh svoje stranke, prijete čistkama, najavljuju raspuštanje neposlušnih ogranaka, uvode odanost kao kriterij za preživljavanje, očekuju zahvalnost svojih podanika...
Sve to najavio je Zoran Milanović u ovotjednom intervjuu jednom tjedniku. Naravno, ne u prvom licu, autokrati ne funkcioniraju tako, ali pobrinuo se da kroz izjave anonimnih suradnika pošalje stranačkim podanicima prijeteću poruku samo četiri dana prije lokalnih izbora.
Takve stvari nisu se mogle čuti ni od Ive Sanadera. Pa ni od Tomislava Karamarka.
Milanović se na prvom mjestu ogradio kako "ovo nisu njegovi izbori i da s njima nema nikakve veze", da bi odmah zatim njegovi suradnici oduševljeno otkrili kako su Rajko Ostojić i Ivo Baldasar "cijelo vrijeme sa Zoranom na telefonu, pitaju ga za savjete i govore mu ideje oko kampanje".
Onda se Milanović naljutio na Ostojića što je otkazao plakate u drugom krugu kampanje, a njegovi podanici objašnjavaju kako šef stranke ne može biti kriv za neuspjeh u Zagrebu, budući da je on Rajku Ostojiću velikodušno "dao priliku". Što je istina: smijenio je legalno i legitimno izabranog kandidata Davora Bernardića i nametnuo Ostojića.
A upravo na njih dvojicu planira svaliti odgovornost u slučaju poraza. Što, međutim, neće biti pravilo u svim sredinama: tamo gdje je na testu Milanovićeva reputacija - kao u Istri - proglasit će uspjeh čak i u slučaju poraza, kao što će to učiniti i tamo gdje su njegovi odani podanici, primjerice Biljana Borzan u Slavoniji.
To je odlika diktatora, smjenjivati ili spašavati ljude bez jasnih kriterija, odnosno po vlastitom nahođenju. Milanović najavljuje kako "želi prikupiti informacije o angažmanu svakog šefa gradske ili županijske organizacije, a sve to zbog velikog pospremanja koje će uslijediti nakon izbora".
To "veliko pospremanje" u narodu se obično naziva čistkom, a provodi se bez volje samih članova. Tamo gdje Milanović ne dobije pristanak za promjene, "raspustit će organizacije nakon čega će biti imenovani lojalni povjerenici".
Tako se ponašaju diktatori.
Prijete nelojalnima, promoviraju odane, očekuju zahvalnost od onih kojima su "dali šansu"... I još nešto: diktatori su nepredvidivi.
"Uvijek kad smo uvjereni da će u svojim govori naglasiti jednu tezu, Zoran kaže nešto potpuno neočekivano", kazao je jedan njegov suradnik. "Mislim da nitko ne može sa sigurnošću reći o čemu će Zoran govoriti, evo, recimo dan nakon izbora".
Diktatori govore ono što žele, što im padne na pamet i nije ih briga što drugi misle. Pa ni Ivo Baldasar kojeg je na stranačkom skupu nazvao "starim dizelašem". A ovaj se rastopio od nježnosti.
Diktatori, osim toga, koriste Ministarstva i druga državna tijela za udar na političke protivnike, ignoriraju ili mijenjaju zakone koji im ne odgovaraju, odbacuju odgovornost za neuspjeh.
Ovaj članak prošao je bez ikakvih reakcija iz SDP-a, u potpunoj tišini i bez ijednog pobunjenog glasa. Isti oni koji su godinama pljuvali po HDZ-ovim autokratima, od Tuđmana do Karamarka, zbog toga što su nametali lojalnost kao glavni politički kriterij, zato što su svojevoljno raspuštali ogranke i mijenjali zakone nakon što su ih prekršili, sada šutke prelaze preko prijetnji vlastitog stranačkog šefa.
A sve u strahu da im ne odleti glava.
Milanović se u ovom tekstu pokazao kao opasan političar, kao čovjek koji je spreman pokoriti stranku, nedemokratski se obračunati s protivnicima, ignorirati volju članstva i u potpunosti se distancirati od sudbine vlastite stranke.
I pritom čak ne strahovati od posljedica, od slike koju ostavlja u javnosti, ne samo među vlastitim članstvom.
