Za Darija Šarića je dobro što se o njemu ne priča, manji pritisak
Prije Darija Cibona je imala 4-7, s njim 4-8. Šarićev učinak je očekivano ‘all-round’, ali brojke su mu ipak neočekivano niske. Sliku mu popravlja osvajanje Kupa
Dariju Šariću nije se moglo dogoditi ništa bolje nego što mu se dogodilo u protekla tri mjeseca. O njemu je, naime, javnost bila informiranija dok nije igrao, no što je sad - kad igra. Kuda će, što će, kako će, potpisao je, bio je, rekao je, napravio je, sudario se... Sjetit ćete se tih sudbinski važnih pitanja nad kojima je nacija drhtala u “post-zagreb-pre-cibona” periodu.
Pritisak je popustio, skinut je dio bremena s njegovih leđa, što je preduvjet za normalan rad i napredak, sad više nitko ništa ne pita i nitko ga ne prati u stopu. Utješno je barem to saznanje, da nije i neće biti u statusu Severine, Luke Modrića ili Zorana Milanovića, koji moraju biti u medijima svaki dan, bez obzira na to što (ni)su učinili i gdje (ni)su bili.
Bio bi red da sažmemo učinak dečka koji je s velikom pompom dočekan u Ciboni, o plaćenoj odšteti da ne pričamo, i od kojeg se jako puno očekuje na najvišoj nacionalnoj razini u bližoj i daljoj budućnosti. Prije Darija Cibona je imala omjer 4-7 u ABA ligi, nakon njega je dodala još 4-8. U tih je 12 utakmica, provodeći u igri vrlo pristojne 23 minute, upisivao 7,8 poena uz nešto manje pristojnih 37 posto šuta, dodajući 5,5 skokova i 1,8 asista.
Hm, očekivani “all round” učinak neočekivano niskih brojki i neočekivano neprimjetnog uticaja na ukupni omjer. Sliku popravlja osvajanje Kupa, a ponovno je relativiziraju četiri “ja sam još mali” promašena slobodna u finalu Kupa, kad mu je veteran-povratnik Nicević eliminirao potencijalnu noćnu moru. Dovoljno? Nisam siguran, procijenite sami.
