Državno izborno povjerenstvo ne zna jesu li Bandićevi plakati protuzakoniti, niti tko ih financira. A sada mora otkriti kako je Ostojić skupljao potpise za kampanju...
Ne, nije to predsjednik Republike. Nisu čak ni suci Vrhovnog suda. Pa ni Ustavnog. Nisu to čak ni saborski zastupnici, premda su jako blizu.
Najbolji posao u državi imaju članovi Državnog izbornog povjerenstva.
U periodima između izbora ne rade apsolutno ništa na poboljšanju i usavršavanju izbornog procesa, a kad dođu izbori, dobiju apsolutnu moć bez ikakve odgovornosti. DIP može zabraniti nečiji spot ili plakat na osnovu žalbe, može prešutjeti očita kršenja pravila i zakona samo zato što nije primio nikakvu žalbu.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Dok na njegove odluke naprosto ne postoji pravo žalbe.
Najbolji primjer za to jest zadnja afera s plakatima Milana Bandića za biciklijadu u Prepuštovcu, zakazanu za dan izborne šutnje u subotu. GONG je podnio DIP-u žalbu zbog sumnje da se oglas financira iz javnih izvora, da bi nakon toga krenula serija kontradiktornih izjava.
Prvo je Gradsko izborno povjerenstvo priopćilo da "zakon nije povrijeđen ako su sporni plakati financirani od KUD Prepuštovec", društva koje je dobilo znatna sredstva iz gradske blagajne. Zatim je GONG podsjetio "stručnjake" iz DIP-a kako neprofitne udruge ne smiju po zakonu biti donatori u političkim kampanjama, na što je predsjednik zagrebačkog DIP-a sudac Ivan Turudić odgovorio kako "oni nemaju policijske ovlasti, a ni vremena poduzimati istražne radnje", te za Tportal zaključio kako se "najprije treba utvrditi da se radi o predizbornom plakatu da bi mogli reći da se radi o kršenju zakona".
Sve to unatoč činjenici da je već u priopćenju priznao kako se radi o predizbornom plakatu koji bi za njega bio sporan samo ako bi bio financiran iz Proračuna Grada Zagreba.
Eto, tako funkcionira DIP. Djeluje samo na temelju žalbe. Ako nema žalbe, ne radi ništa. Kad žalba stigne, kaže da nema vremena ni ovlasti ispitivati o čemu se radi. Pa makar se radilo o evidentnom kršenju zakona i pravila izborne promidžbe.
I nitko mu ništa ne može. Dok s druge strane, on može izravno usmjeriti izborni proces: ignorirajući Bandićeve plakate na ovim izborima ili pak zabranjujući Bandićev televizijski spot s predsjedničkih izbora, pod obrazloženjem da su Josipovićeve izjave o tome da će "zacrvenjeti Hrvatsku" bile izvučene iz konteksta. Iako to nije bila istina.
Danas, pak, DIP ne čini ništa u vezi Bandićevih plakata, iza kojih možda stoje sumnjiva sredstva, baš kao što je nedavno na primjedbu da Bandić krši zakon poručujući građanima da glasaju za njega ako žele besplatnu legalizaciju svojih objekata, odgovorio kako ne može učiniti ništa jer njegov mandat kreće tek sa službenim početkom kampanje.
I kao što odbija bilo što učiniti oko Bandićeva korištenja javnog novca u predizborne svrhe, uporno ignorira uhodani običaj da premijer i ministri službenim automobilima odlaze na stranačke skupove, kao i da ministri, župani, gradonačelnici iskorištavaju svoju javnu funkciju u predizbornoj kampanji.
Zoran Milanović je mislio da će ovo biti izbori za "Miss Teksasa". Ali ovo je pravi Teksas.
Krše se zakoni i zaobilaze pravila, godinama su mrtvi glasali na izborima, glasački popisi nisu bili sređeni, a Državno izborno povjerenstvo koje bi trebalo nadzirati i unaprjeđivati izborni proces, samo je dodatno pridonosilo tom kaosu.
Ovaj posljednji primjer s plakatima za biciklijadu ogledan su primjer, u najmanju ruku, nekompetentnosti DIP-a i ljudi koji se nalaze na njegovu čelu. A da stvar bude još gora, sada se DIP našao pred novim zadatkom: pred primjedbom da je Rajko Ostojić iskoristio ime umrle osobe i imena osoba odsutnih iz Zagreba u vrijeme skupljanja potpisa za potporu svojoj kandidaturu.
Još gore, Bandićev stožer tvrdi kako je riječ o "prepisivanju sa spiskova podataka potpore koja je Bandiću dana 2009. godine".
Tako izgleda predizborna kampanja u Hrvatskoj. Kao na Divljem zapadu. A šerif nema pojma tko su pozitivci, a tko negativci.
