Nakon objave zaruka mama je pitala: "A kada ćemo upoznati njegove roditelje?" Moje "ubrzo" stiglo je neočekivano brzo, a pripreme su trajale cijelu vječnost...
Iako se na prvi pogled činilo prejednostavnim, traženje savršene vjenčanice završilo je debaklom. Potraga se naravno nastavlja, ali za sada kratak predah jer, kako bi mama rekla, neke važnije stvari došle su na "tapetu". Važnije?
Primijetila sam neki dan da repriziraju „Naše i vaše“. Posljednji put sam gledala tu seriju prije dobrih 10-ak godina. Google kaže 13, prva pilot epizoda emitirana je 2000. g. Da razmislim, još nisam krenula u srednju školu i bila sam u nekoj buntovnoj fazi lupanja vratima i svađanja sa "starcima" koji su tad bili nešto stariji od mene danas. Svejedno, nedjeljom bi se redovito okupljali oko TV-a. Uživala sam u toj seriji, njihovim svađama i prepirkama koje su izazivale salve smijeha kod znatiželjne publike. Danas mi ta serija uopće nije smiješna. Zašto? Jer sutra kod "naših" dolaze "vaši".
Ubrzo (čitaj: odmah) nakon objave zaruka mama je postavila pitanje: "A kada ćemo upoznati njegove roditelje?" Moje "ubrzo" stiglo je neočekivano brzo. Ali zato su pripreme za njega trajale cijelu vječnost. U startu se postavlja pitanje: koliko ljudi? Tu sam podvukla crtu (onu koju nisam podvukla kad je bila riječ o broju gostiju na svadbi) i odlučila da će ih biti onoliko koliko imamo stolica u blagovaonici. A ima ih šest. "Ali onda moramo pozvati dan poslije susjede na kavu, i možda rodbinu, i…." Tko zna koga sve ne. Ne. Ovo nije vjenčanje. Ne želimo još jednu paradu svega i svačega. I svakoga. Je li me poslušala? Ne znam, znat ću prekosutra kad mi pozvoni susjeda s trećeg kata na kavu i kolače.
O izboru pića neću ni pisati. Ne bi me čudilo da izvuku neku bocu vina koju čuvaju od mog rođenja da baš njome nazdravimo početku našeg zajedničkog života
Idemo dalje: a što ćemo kuhati? Što Oni vole jesti? Ne znam i ne zanima me. Mi nećemo njih dočekati s onim čime bi Oni dočekali nas, nego s nečim što će predstaviti nas. Bit će to, prema mojoj zamisli, jedna tradicionalna večera koja se neće sastojati iz 10 sljedova jer mi nismo Francuzi, nego standardna 4 slijeda: hladno predjelo, toplo predjelo, glavno jelo, desert. Ah, kad bi bilo samo tako jednostavno. Nekako se na kraju potkralo cijelo janje s ražnja, toplo predjelo je imalo 10 "potpredjela", a izbor kolača je bio kao u onoj poznatoj slastičarnici – ne znaš što bi odabrao od tolike količine svega pa na kraju završiš sa sladoledom u ruci. Zato više ne idem tamo nego u neke novije slastičarnice s par odabranih i provjereno dobrih kolača. Ali Oni neće imati izbora. Morat će sve probati. Nisu još upoznali moju mamu.
Kad smo kod mame - a što ćemo odjenuti? Onu novu haljinu ili hlače i košulju? Ona, ne ja. Jer ne smijemo pretjerati u dotjerivanju kako ne bi ostavili dojam da smo se previše trudili. Isto tako, ne smijemo biti nedovoljno dotjerani jer će ispasti da nam nije stalo. Tanka je granica. Na frizuru idemo prije podne da stignemo sve skuhati do navečer. A i od podne će pristizati rodbina i prijatelji sa slasticama/pitama/raznim pecivima za večeru pa da stignemo s njima popiti kavu i pročavrljati. A bit će i onih koji će htjeti zaviriti u lonac.
O izboru pića neću ni pisati, ne bi me čudilo da izvuku neku bocu vina koju čuvaju od mog rođenja da baš njome nazdravimo početku našeg zajedničkog života. Što uopće nije loša zamisao, treba nam nešto da malo "podgrije" atmosferu. Ipak nismo zaposlili animatore da nas zabavljaju tijekom večere. Mom tati to jako dobro ide. Ima čak i rekvizite – večere uvijek završe s knjigama i/ili starim slikama na stolu. Važno da ne završi nitko od prisutnih na stolu.
Neobična su zapravo ta upoznavanja naših i vaših. Realno gledajući, nije lako steći novog prijatelja u 20-ima, još teže u 30-ima. A što kad se nametne jedna takva potreba u 50-ima ili čak 60-ima? Zašto uopće dolazi do potrebe za "prijateljstvom"? Naposljetku, nakon vjenčanja družit će se samo na rođendanima i vjerskim obredima zajedničkih unuka. Moja mama bi rekla: "Takav je običaj." Pa dobro, onda se družite! Sad je samo važno da prvo upoznavanje dobro prođe. I da mamina večera bude ukusna. Nadam se samo da nas ne čeka sudbina Ive i Nene iz pravih "Naših i vaših"…
