Dnevnik mladenke: Sve se praši nakon večere 'vaših i naših'...

"Veni, vidi, vici" – rekao je rimski vojskovođa Gaj Julije Cezar nakon pobjede nad pontskim kraljem Farnakom II. Dođoše, jedoše, razgovaraše" – tako bi se nekako mogao sažeti dugo očekivani susret kojemu je posvećena cijela prošla kolumna. Baš kao i ova bitka, sve se odigralo jako brzo i dok si trepnuo, kiša pada, mi mašemo, oni mašu… Laku noć! 

Toliko strke i panike – zašto? To ću se vjerojatno upitati i dan nakon vjenčanja! Ali shvatite, mi smo obitelj koja tako funkcionira, zašto jednostavno kad može komplicirano! A i zabavnije je tako. Ok, vratimo se na susret, a njemu je prethodio jedan jako dug dan. Neobično, nije počeo baš prerano. Ali dovoljno rano da frizura bude postojana prije dolaska nekih gostiju s pladnjevima, posudama, vrećicama, cvijećem… 

Netko bi mogao pomisliti da su moji jedva čekali da odem pa sad rade na tome punom parom da se mladoženja slučajno ne predomisli. Ljepše zvuči ako pretjeranu brigu i pažnju nazovemo dobrosusjedskim odnosima. Dužnosti su podijeljene danima unaprijed tako da je sve išlo kao podmazano. Naravno, kako to obično biva  - ma kako vam se činilo da imate vremena i sve je super, u posljednji trenutak nešto redovito nedostaje, kao salveta u odgovarajućoj boji. Ili možda hulakopke budućoj mladenki. 

Tata trči u trgovinu s uputama na kojima piše "crne 20DEN M/L". Naravno zove ponovno iz trgovine kako bi bio siguran da je odabrao prave. Na kraju je uzeo dva para. Sjećam se priče jednog prijatelja čija se sestra ne tako davno udavala: "Ne možeš vjerovat koja je panika uslijedila zbog upoznavanja. Starci su prolupali. Imali smo 7 vrsta sira koji je potrajao do Božića. Mislim da i sad postoji par boca Jackija u podrumu. Kao da dolaze žedni i kruha gladni ljudi." Da, očito i kod nas dolaze žedni i gladni ljudi. 

Zadnji čas...

Hulahopke su na mjestu. Stol postavljen. Pladnjevi s mezom složeni. Kruh izrezan. Salate napravljene. Janjac se još vrti na ražnju, on mora vruć doći na stol. Ne daj Bože da dostavljač zakasni pa da mu temperatura padne koji stupanj ispod željene. E sad bi mi dobro došle one liste iz jedne od prethodnih kolumni. Toliko toga je bilo da sam se mislila tko će sve to iznijeti, a ne daj Bože da nešto nedostaje – mama bi me se odrekla! Nije da bi gosti primijetili da nedostaje nešto za što nisu ni očekivali da će biti posluženo. 

I misliš da imaš još vremena, ali naposljetku u 18.10 mama stoji za štednjakom, ja je tjeram da se ide spremiti do kraja i stupam u akciju, dolazi tata koji me zamjenjuje da se ne prljam i s 3 metra sigurne udaljenosti dajem mu naputke što sad. 18.14 gosti su pred vratima, mama u kupaonici, a tata kuha u kuhinji. 

"Razvuci osmijeh na lice i zadržavaj ih na vratima dok ja pomognem mami!" Domaćin otvara vrata i s veseljem dočekuje nove "prijatelje". Svi su jako uzbuđeni, poljupci, komplimenti, novi slijed cvijeća i vrećica, a sličnog sadržaja su i one koje će iznijeti kad budu odlazili. Nas dvoje kao da smo s Marsa pali, gledamo se i ništa nam nije jasno. Odmah slijedi nazdravljanje, da budemo živi i zdravi, da ja provedem pola života rađajući, da dočekamo unuke svojih unuka i tako to. 

Za vrijeme večere su nas posjeli na suprotne krajeve stola tako da nismo mogli komunicirati, samo smo se povremeno pogledavali i otpuhivali u stilu – dobro im/nam ide! Sljedovi su pristizali jedan za drugim, tema nije nedostajalo i vrijeme je proletjelo neočekivano brzo! Ni ne sjećam se više svih tema koje su nailazile tijekom večeri, samo znam da se, nakon one početne zdravice i šampanjca na kraju, nije previše pričalo o nama. 

I gotovo. Sva strka, spremanje, kuhanje, čišćenje, dotjerivanje. Vjenčanje će proći još i brže, a pripreme će biti daleko opsežnije. I sad me pitate zašto sva panika kada sve ovo znam? Pa pitam se i ja. Samo kažu da se na vlastitim pogreškama uči najbolje. I najteže. Zato pokušajte učiti na mojima – bez stresa, bez panike, bez brige – "Naši i vaši" su samo serija, ako se i naši i vaši i ne snađu baš najbolje u ulogama koje ste im zadali – potrudit će se zbog vas izvući maksimum iz svega. I bit će sve dobro. I večera će biti ukusna. Iako je torta bila malo presuha. "Ah, nisam to trebala prepustiti ni u čije ruke nego napraviti onu za koju sam sigurna da uvijek uspije." Draga mama, nadajmo se da će nam i na vjenčanju najveći problem biti presuh biskvit na torti… 

Jedna obaveza manje na popisu – check! Što je sljedeće – fotograf, cvijeće, bend(ovi)…? 

 Ovu kolumnu omogućila je Prahir zlatarnica.