Što se Kolinda Grabar Kitarović više ulizivala desnici, to desnica snažnije podržava Mirosava Škoru. Što Andrej Plenković više popušta pred radikalnom i HDZ-ovom desnicom, to ona jače radi na njegovu rušenju.
Što se Kolinda Grabar Kitarović više dodvorava desnici, to desnica predanije radi protiv njezine kandidature za drugi mandat.
Ona daje intervjue Hrvatskom tjedniku gdje opravdava poglavnika Pavelića, a onda je urednik proglašava dvoličnom. Ona nabrijava birače protiv "mračnog komunizma", a desnica proglašava Miroslava Škoru svojim kandidatom. Ona se uključuje u hajku na Milorada Pupovca, a desničari koji oko Hvidre huškaju protiv Pupovca, poput Steve Culeja ili Ivana Penave, javno govore o svojem "kandidatu" i odbijaju stranačku stegu oko podrške Kolindi.
Ona poput moljca uporno juriša na plamen i svaki puta ju taj plamen sprži.
To izgleda kao paradoks, ali zapravo nije: sabotirajući Kolindu Grabar Kitarović, desnica zapravo radi na rušenju Andreja Plenkovića.
Koji, pak, postojano tetura Kolindinim stopama.
Što se on više umiljava desnici, to ga ona snažnije podriva.
"Motike, čekići, lopate"
Pa on pokreće gradnju spomenika Domovini, pravi se da ne čuje izjave Steve Culeja, pasivan je pred provokacijama Ivana Penave, ignorira poruke vukovarskog stožeraša Tomislava Josića da su "naoštrili motike, čekiće, lopate, vile i ostale stvari", te okreće glavu od Hvidrine hajke protiv Milorada Pupovca, svog koalicijskog partnera i člana vladajuće većine.
Iako je hajka na Pupovca zapravo hajka na Plenkovića. Iako je sabotiranje Kolinde Grabar Kitarović zapravo sabotaža Plenkovića.
I tu onda dolazimo do glavnog problema: ako dodvoravanje, ulagivanje, umiljavanje, popuštanje ili kapituliranje pred desnicom, pred HDZ-ovim desnim krilom, pred radikalima, ekstremistima, ustašofilima i revizionistima, Plenkoviću i Kolindi ne donosi očekivani rezultat, nije li onda došlo vrijeme da se toj desnici pruži otpor?
Nije li vrijeme da se, što bi rekla Kolinda, "lupi šakom o stol" i zaustavi ovaj plimni val provokacija, prijetnji, nacionalističkih ispada, pa i otvorenog huškanja?
Popuštanje nije upalilo. Nije upalilo ni besramno ulizivanje.
Javno sramoćenje
Dapače, sve to samo je rezultiralo daljnjom kompromitacijom predsjednice i premijera, gubljenjem podrške u javnosti, blamiranjem u Europi, ali i padom rejtinga u anketama i izazivanjem raskola u HDZ-u. O uništavanju hrvatskog društva da se i ne govori.
Zbog čega Plenković i Kitarović onda ne okrenu leđa desnici?
Predsjednica je doživjela ultimativnu sramotu iskoristivši "Hrvatski tjednik" za neformalnu objavu kandidature za drugi mandat, samo da bi je urednik u gostovanju kod Velimira Bujanca javno osramotio, nazivajući je "konformistom i politički neizgrađenom osobom".
Plenki kukavica
Plenković, pak, konformistički (i kukavički) prešućuje desničarske provokacije svojih HDZ-ovaca, ali i buđenje šatoraške i stožeraške histerije preko Hvidre i raznih bukača s desnice koji bruse "motike, čekiće, vile i lopate" na Pupovcu, preko njega na "jedinoj manjini s kojom imaju problem", zatim na sve one koji tu manjinu štite, od novinara nadalje, pa do Plenkovića.
Vrijeme je da premijer to napokon presiječe. Ako ne zbog hrvatskog društva, ako ne zbog HDZ-a kojeg je obećao mijenjati, zbog političke scene koju je odlučio civilizirati, zbog manjina s kojom surađuje, zbog predsjednice o kojoj ovisi, onda makar zbog sebe.
Kitarović možda ne zna bolje od koketiranja s desnicom koja se pretvorila u ovisnost i zalupila vrata do ostalih birača. Ali Plenkoviću desnica više neće pomoći.
Ruši ga izvana i podriva iznutra, otvoreno provocira i besramno izaziva.
Ono što proteklih godina uništava hrvatsko društvo, sada bi moglo uništiti i njega. I ako Plenković pomogne sebi, možda usput učini uslugu i Hrvatskoj.
