Milan Bandić proglasio završetak Drugog svjetskog rata i pozvao na zajedništvo, samo dan nakon što je Kolinda Grabar Kitarović objavila kraj ideoloških rasprava i okretanje zajedništvu prema blagostanju.
Milan Bandić sazvao je danas novinare na izvanrednu press konferenciju kako bi im objavio ekskluzivnu informaciju od "velike važnosti za Republiku Hrvatsku".
Pa onda poručio: "Drugi svjetski je završio".
Još samo da tu vijest zbog koje je napisao posebni proglas i zbog čije je važnosti uskratio novinarima pravo da postavljaju pitanja, prenese Devetoj bojni HOS-a.
Kao i tisućama uzvanika u Kninu, desecima tisuća uzvanika u Bleiburgu, tisućama navijača na utakmicama reprezentacije i njezinu treneru Josipu Šimuniću, ponekom ministru u Vladi, jednom potpredsjedniku Hrvatskog sabora, a možda i samom predsjedniku, kvazipovjesničarima u Jasenovcu, Thompsonu i njegovim tjelohraniteljima, lideru Živog zida koji pozira s ustaškim odorama...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Pa i svima onima koji još debatiraju oko toga je li pozdrav "Za dom spremni" bio fašistički pozdrav, jesu li ustaše uopće bili fašisti i tko se u Drugom svjetskom ratu zapravo borio za Hrvatsku.
Tuđman u ratu, Bandić u miru
"Drugi svjetski rat, onaj antifašistički, bez koje Hrvatske ne bi bilo, završio je", kazao je Bandić. "Ja zagovaram zajedništvo i jedini to mogu napraviti u Hrvatskoj".
Ono što je Franjo Tuđman bio u ratu, Milan Bandić navodno želi biti u miru.
Stoga je po anketama treći najpoželjniji hrvatski premijer pozvao građane da prošire među sobom tu radosnu vijest kako bi "svi krenuli naprijed, a ne nazad", dok je novinare pozvao da pred njegovim grandioznim Proglasom odbace suvišna pitanja i okrenu se "krekerima i sokićima".
Taj Bandićev proglas, ozbiljan u sadržaju, ali tragikomičan u stilu, gotovo doslovno naslanja se na jučerašnju izjavu Kolinde Grabar Kitarović o zajedništvu i okretanju budućnosti.
Kolindino zajedništvo
"Treba ostaviti po strani ideologije i pokazati dovoljnu razinu zajedništva koja će nam omogućiti da Vlada odvede zemlju u sigurnost, stabilnost i koja će brinuti o dobrobiti svih građana", poručila je predsjednica samo dan nakon što je u Kninu na proslavi Oluje tom zajedništvu pretpostavila verbalni udar na vođu oporbe Zorana Milanovića.
I koja je uredno odšutjela sve profašističke, filoustaške, nacionalističke, primitivne ispade govornika i publike na proslavi godišnjice Oluje.
To je, dakle, tandem koji bi nas trebao odvesti u bolju budućnost, na platformi zajedništva i bez ideoloških rasprava.
Ali kakvog zajedništva? S kim? S Kolindinim uzvanicima u svečanoj loži, s njezinom bivšom strankom koja je instalirala prvog filoustašu u Vladu? S gradonačelnikom iz Remetinca?
I uopće, kakva je to poruka da u zemlji blagostanja ideologija nije bitna? Želi li predsjednica reći da je svejedno pjevaju li se ustaške pjesme na državnim manifestacijama, dokle god vozimo dobre aute?
Ustvari, Bandićeva objava završetka Drugog svjetskog rata dolazi upravo u trenutku kad se zahuktala rasprava o pozdravu "Za dom spremni".
Za kojeg Božo Petrov ne zna bi li ga zabranio ili ignorirao, jedan njegov ministar bi zbog njega kažnjavao, drugi bi čekao pravorijek povjesničara, Grabar Kitarović o njemu ponovno šuti, Thompsonovi tjelohranitelji zbog njega tjeraju policiju, a ni Bandić se o njemu nije danas želio izjasniti.
Umjesto toga, pozvao je na zajedništvo tuđmanovskog tipa.
Ideologija prema potrebi
Kao osoba koja, skupa s predsjednicom države, ideologiju gura na marginu, premda se s tom ideologijom i sam godinama poigravao kako god i s kim god mu je zatrebalo.
Umjesto toga, nudi zajedništvo koje garantira "svojom biografijom, svojim djelima, stavovima, odlučnošću".
I da ta najava ne dolazi od bivšeg komunista koji građane koji prosvjeduju zbog izgradnje crkve optužuje za "komunističku svijest" i koji je u predsjedničkoj kampanji upozoravao na "crvenu opasnost", da ne dolazi od osobe koja šuruje sa Željkom Markić čiji lov na vještice podriva Bandićevo "zajedništvo", te da ne dolazi od političara koji je pod optužnicama za korupciju, možda bi sve to zvučalo uvjerljivije. Ili makar suvislije.
Ali u Bandićevu slučaju, a ni Kitarović nije daleko, suvislost je postala luksuz.
I možda Bandićev Proglas kaže da je Drugi svjetski rat završio, ali sudeći po onome što ovih mjeseci gledamo, vrijedi se zapitati tko je zapravo pobijedio.
